Desetke grla srneće divljači sam odstrelio hicem u vrat kalibrom 223 rem i mogu garantirati pogodak u vrat srneće divljači u krugi 100 m pucajući sa čeke na mirnu divljač. Kod srneće divljači nema problema, vrat je tanak i u velikom postotku dolazi do trenutnog pada u vatri. Svjedočio sam lošem pogotku na daljini 50m sa kal 6,5x68 vrat srnjaka je bio samo slabije okrznut sa gornje strane, što je bilo dovoljno da srnjak trenutno padne, a prenos impulsa je bio takav da srnjak sigurno 5 min nije došao k sebi. Oživio je tek kad ga je pratioc uhvatio za rogove i počeo vući, što je io pak znak za samilosni hitac iz revolvera. Ali da pratioc nije došao do divljači na vrijeme srnjak bi došao k sebi i otišao bez krvi. Problemi nastaju kad neupućen lovac koji misli da zna, a nezna puca jelenu u vrat. Jelenski vrat je debel i MORA se pucati u prvu gornju trećinu da metak uhvati vratnu kralježnicu. Svi pogoci od polovine vrata niže dovode do ranjavanja i gubitka divljači. Jelen trzne ili klekne, ustaje i odlazi. Na nastrelu pjenasta svijetla krv pa neznalica misli da je pogodio pluća. Pogodio je jednjak jelen kašljuca izbacuje pjenastu krv i odlazi. Nakon 200-300 m krvi više nema i bez jako dobrog krvosljednika koji je sposoban pronaći i blokirati divljač, divljač je izgubljena.
