Moji nikada nisu zaključavali oružje zbog mene, čim sam imao dovoljno snage i znanja za to dobio sam pušku u ruke i šišaj. Najprije uz pok. dida i oca pokoji metak, kasnije sve sam. Da sam bio "krivolovac", jesam. Ali na način da to bilo koji normalan čovjek tako ne bi doživio. Dijete ako ima interesa za lov treba ga nadzirati i gurati naprijed, previše kočenja nije dobro jer bi mogao izgubiti volju. Najvažnije od svega je utuviti mu u tikvu da se od oružja gine i da samo jednom može pogriješiti, ostalo je lako. Moji nisu baš zainteresirani, što mi je jako žao. Starijeg sina ponekad pitam bi li sa mnom u lov, a on da je to bez veze!! (čiji si mamu ti tvoju??)) Ganjaju loptu od jutra do sutra, tek bi poneki metak u metu i to je to.
