Da na isti kalup...a baš to. Prije mi je bila muka kad bi me dide potira u masline radit, došlo mi je sto puta kaštrit ih pri zemlji. A sad pobignem u njih i odmorim mozak. Jučer kosilicu, dvi ladne iz Karlovca, kutija duvana i biž iz kuće dok žena ne ode na posa. Uradio dosta i bio sretan. Kasnije odveo Belu na kupanje, pa s njome još dvi u kafiću. E onda naiša kum s idejom za pridvečer. Tri fete vrata od domaćega gudana, dvi domaće kobasice i kumpira na pola u žeravi. Nas dva, vatra i dva litra crnoga. Pomeli to sve i doma, zaspa ko top sretan zbog lipog dana. A čovik i ne misli o tome, uvik trka za jebenim parama. I onako ćemo svi na isto misto pod jednakim uvjetima. Male stvari čine život i uglavnom ne koštaju ništa, što je najžalosnije. Troška 50 kuna jučer, nas dva guštali samo tako. Zato ako bude sriće kad završim ovo oko maslina još malo, moram oformit malo vrtlića i posadit koji pomidoru, paprike i tikvice obavezno. Ulja extra kvalitete ima, mali parangali su spremni. Samo se triba čovik pokrenit malo, sve ono od čega smo bižali kao mlađi danas se traži i plaća zlatom. A nama isprid nosa. Vrag odnija i prišu, život leti 300 na sat. I nema ponavljanja.