Kaže se u pjesmi Dvi planine viš Travnika grada.........Vilenica spram nje Bukovica.
Eh u toj Vilenici lovili smo mnogo.Najveći,najupornijii praktično najstrućniji za lov divlje svinje je Ivica Pirner kako smo ga od milja zvali(zovemo)Pihner.Baraci koje je držao a i on sam decenijama lovi svinju(i uopće ih kod kuće ne drži)jer se nalovi.Radnik je u lovištu ali i lovčina.Baljo je bio barak žute dlake (i uvijek je iz legla Ivica ostavljao sebi žute potomke)dosta čvrst,snažne konstitucije i kvalitetne dlake.Ivica je radio pogone.Obuće nepromoćivo "komunalno radno odijelo"koje je i zbog boje bilo dobro i kroz snježnu kitinu.Nema kuda taj neće proći,bilo da treba izvidit da li su krmad zadanila ako je pao novi snijeg i sl.Baljo kako je zvao svog baraka je bio exstra dobar tragač i siguran u pogonu,dobrog glasa.Bio je vodeći,prvi majstor i kada ima više pasa.Na busijama u toj grupi su mogli biti samo pouzdani lovci,disciplinovani.Ako svinje prođu busiju(neke)ili se ulovi ,Baljo ne ide suviše za njima.Obavezno se vrati u gušću i nerijetko nađe ponovo svinje,najčešće samce,jer kako kaže Pirner"halaša se diže prije" misleći na krmaće i nazimad.Samci se znaju "udajanit"i ostanu negdje u gustišu.Baljo ih je majstorski vadio.Bio je legenda,apsolutno upotrebljiv pas s kojimse moglo napravit dnevno 100 pogona,mijenjati teren,bilo šta.A onda je došlo kobno ljeto.Ivica je kosio travu na livadi niz obronak Vilenice a Baljo je bio s njim.Znatiželju da se približi poskoku je platio glavom.Ujed u predjelu glave od ove najotrovnije zmije nije preživio.Ivica,zanesen poslom nije odmah primjetio,možda bi intervencija veterinara spasila Balju.Tako je završio Baljo barak,legenda Vilenice i Vlašića.Njegovi potomci Žućo i Mađarac su opradano nastavili nositi slavu svoga oca,gonili su svinje i "u snu" toliko su pogona imali.Ivica Pirner je sasvojim žutim barakom bio i prvi takmičar na lovačko kinološkom kupu u goniča u Vitezu.Ostao je vjeran tradiciji ,uvijek bira "žuću" u leglu.
