Pretpostavljam da ti podaci ne trebaju provoditelju LGO
već ih on priprema za eventualni inspekcijski nadzor lovišta.
Lovni inspektor u redovnom nadzoru lovišta tražiti će dokaz o tome da lovoovlaštenik ima za svoje lovište lovačke pse u skladu s Pravilnikom o pasminama, broju i načinu korištenja lovačkih pasa za lov.
Prema vlastitom iskustvu, konkretno je to bilo uobličeno u tzv. evidencijski list lovačkih pasa, tj. tablicu u kojoj su redom navedeni ime vlasnika, ime psa, pasmina, spol, starost, tetovirani broj i položeni ispiti za svakog lovačkog psa.
Inspektor nije tražio, ali smo imali i fotokopije rodovnica za sve pse, jer su podaci u evidencijskom listu ionako upisani temeljem rodovnica.
Nigdje nije propisano koliko ukupno mora biti pasa u odnosu na bilo što (veličinu lovišta, brojno stanje divljači i sl.).
OIB i izjavu inspektor nikad nije tražio, a ako kreneš tom logikom, onda bi trebao i dokaz da je baš taj lovac vlasnik tog psa, da je baš taj lovac i član lovačke udruge, da je baš taj pas živ i zdrav i da može sudjelovati u lovu i nema tome kraja.
Inspektoru je puno važnije da u nadzoru provedbe samog lova zatekne dovoljan (propisani) broj i pasmine pasa, da svi psi imaju položene odgovarajuće ispite i da vlasnici pasa imaju kod sebe dokaze o položenim ispitima. Tu i nije nužno da svi psi pripadaju lovoovlašteniku, jer mogu biti dovedeni od strane gostiju ili u komercijalni lov, a mogu sudjelovati i kao plaćeni sudionici lova (pogoniči). Prema tome, ona lista i podaci ionako su samo orijentacijski, a mjerodavno je ono što inspektor zatekne tijekom lova.