Ne želim da ovo shvatite kao hvastanje . U mom Društvu tradicija lovačkog odjela ukorijenjena je od samih početaka , kada nije bilo novaca ni za kruh , a kamo li za svečanu odječu . No svijesni osnivači već od godišnje skupštine 1950 godine stavljaju u plan rada nabavku materijala za izradu odjela , te se zadužuje lovnik ( u privatnom životu šnajder , da do iduće skupštine sašije svim članovima, njih 12 , odijela po mjeri , s time da svatko mora o svom trošku nabaviti gumbe od roga divljači.
U mom društvu nema Skupštine , svadbe mladih kolega, ni sahrane , a da svi članovi nisu u lovačkom odijelu što smo regulirali i Pravilnikom o lovnom redu .
U Prvilniku stoji između ostalog da je društvo prilikom vjenjčanja svog člana ( naravno samo prvi put ) obvezno kao svadbeni dar pokloniti lovačko odijelo , košulju, kravatu i šešir.
Čin nošenja svečanog lovačkog odijela mene čini ponosnim i zadovoljnim !