Evo mala provokacija i odmah je bolje!
Lazare, upravo to što ti pišeš sam htio da dođe na vidjelo - potpuni promašaji su stvarno rijetki, ali loši pogotci se ipak dešavaju. Iskustvo te ipak nauči da se mora pregledati svako mjesto, recimo nastrela, ma kako god izgledao siguran promašaj, a tamo se uvijek nađe mnogo odgovora.
Evo jedne moje priče sa sretnim završetkom, a ima i onih koje baš i nisu bajno završile.
Prije nekoliko godina sjedim ujutro na čeki i u samo svitanje s druge strane livade u šumi nešto se zacrni - dalekozor - svinje, uspijem vidjeti da su dva veprića od nekih 70 kg. Polako puška, križ, odaberm jednoga i buuuuuuum, nekih 70 m. U tom trenutku oba istrče na livadu i trče lijevo u koso od mene. Pogođeni zaostaje, a ja pametnjaković razmišljam - neće on daleko bolje prvoga - buuuuuuum. I sad ...............tišina ..................zapalim, i psujem u sebi i lakomost i ovo i ono - mogao sam odstrijelit bar jednog, al ne - moram ja po oboma pucat
.Nakon par minuta (nekako nemam običaj odma trčat s čeke) u šumi na cca 50 m (iza grmlja) čujem lomi granje - e dobro je - još malo sjedim, al ipak mi vrag neda mira, uzmem pušku i lagano idem vidjet što se događa. Zaobilazim grmlje i u rijetkoj šumi vidim ga kako leži - polako dođem bliže, miruje, ne diše, super - bravo ja
. Odmah sam primijetio da je oko njega puno krvi, a i trag kuda je došao je obilno zakrvavljen. Slikam, zovem kolege itd, itd, zadovoljan ulovom. Dok čekam, sjetim se i ovog drugog, nešto me kopka, izlazim na livadu i vidim da je prvi krvario odmah s mjesta nastrela. Pokušavam pronaći drugi "šus" ali ne uspijevam. Vraćam se nazad na čeku po stvari i pokušavam rekonstruirat drugi šus, dignem pušku i zapamtim mjesto na livadi. Na livadi na mjestu drugog šusa odmah jaki krvni trag i nakon 20 metara drugi veprić u jarku. Isto tako kako sam ga našao mogao je i ostati i da ga kasnije nađem po mirisu. Što je najgore taj drugi mi više nije bio ni važan - promašaj pa što ima veze