Danas sam dobio LV i moram priznati već na str. 5 me dočekalo lice gosp. Roberta Malekovića, urednika. Pročitao sam i njegovo obraćanje lovcima i moram priznati ostao sam "paf". Pa nas, ljudi moji, ima 50000 lovaca koji idemo u lov i ne znajući da smo upitno kompetentni za ovu vrstu aktivnosti jer su (tako piše urednik) ovdje uključene dvije posebno opasne komponente - divljač i vatreno oružje. On konstatira da je u zadnjih 10 godina smrtno stradalo čak 29 lovaca,a od tog broja 14 vatrenim oružjem i tako dalje i tako dalje. Ukratko tekst ispod svake kritike znajući da ga dobiva već navedenih cca 50000 članova. Pa ako službeno glasilo HLS-a smatra svoje članove ovcama i neznalicama čemu se onda čudimo kad nas "peru" zaštitari i slični. Lov je sport koji nosi određeni rizik, ali zato daje puno više. U zadnjih 10 godina mislim da je više ljudi poginulo zato što se spotaknulo i palo niz stepenice nego što je autor naveo u svom tekstu. No zato su slučajeve u lovu i nazivali nesretnim jer su se jednostavno događali već i po vjerojatnosti velikih brojeva. Nikako ne smijemo takve slučajeve generalno pripisivati svim lovcima, a nesreća će na žalost uvijek biti. Cijeli članak je napravljen sa distance i mislim od čovjeka koji se baš i nije nauživao lova i druženja u prirodi. Osjećao sam potrebu da ovo napišem i da se izjadam jer me ovaj članak pogodio i kao lovca i kao čovjeka. NE, MI NISMO GRUPA PIJANIH LJUDI KOJA SA ORUŽJEM IDE KROZ ŠUMU DO PRVE BIRTIJE.
Pozdrav