Maloprije sam sam dobio vjest da je umro moj prijatelj, jedan od mentora, covjek koji je najveci krivac sto sam ja lovac,
Mato Lovric
iz Surkovca, Ljubije i na kraju Korenice...
Glavom mi prolaze slike moji pocetaka lova, prvih pasa koje sam,po pravilu, dobijao od njega, prvog ispaljenog metka u raslje bagrema, prve odstreljene kreje, prvog zeca, jazavca....
mnogobrojnih lovova, treninga pasa, jamarenja, njegovog Cige i Dzonija, legendarnog dvojca...
Odzvanjaju mi mnogi njegovi savjeti, dosjetke, sale, moj potpis na ovom forumu su njegove rijeci......
Sta reci sem da mi je mnogo zao svih ovih godine poslije rata gdje su se sudbine poigrale pa nismo isli u lov skupa....
Pocivaj u miru, i nek ti je dobar pogled u vjecnim lovistima
