Zoran Babić Alagić
1962-2009 +
U subotu 7. studenog 2009 prestalo je kucati veliko i pošteno srce našeg prijatelja i kolege Zorana Babića Alagića.
Kada je netko član društva nepunih 15-tak godina , a dođe u društvo koje nema lovište , i u tom razdoblju ostavi neizbrisiv trag u povijesti društva radeći na izgradnji međuljudskih odnosa i unapređenju etičkog kodeksa , to je ono po čemu će Zoran zauvijek ostati upamćen među svojim kolegama i prijateljima
Uvijek je tvrdio : „ Treba nam čeka , treba nam hranilište „ , ali to je matrijalno i vrlo lako obnovljivo ako nešto istrune , zato treba graditi ljude , jer dobro izgrađen čovjek je vječno bogatstvo za sve.
Dok smo mi u subotu lovili i psovali kišu i blato , naš Zoran imao je jedinu želju , da opet može biti mokar , blatan , dio nas , ali Bog mu nije uslišao tu želju .
Bog uzima one koje voli i koji vrijede i naš Zoran je u svojoj 47 godini života ostavio svoju suprugu i dvije kćeri kojima će neizmjerno nedostajati , kao i svima nama koji smo ga neizmjerno voljeli i cijeniti.
Volimo Te - vidimo se !!
