Zato se ne nabavljaju džukele koje ne vrijede ničemu, nego lovac pametno bira i pazljivo odgaja svog prijatelja, pomoćnika i kroz neko vrijeme člana obitelji. Nekad su to stari lovci rjesavali glatko, danas ipak nije tako. Ne pamtim to u svojem kraju i ekipi. Rješiti psa jer je kraj sezone i trošak? Neviđena glupost i takvu osobu treba objesiti o prvo stablo. Taj lovca vidio nije, ako je navedeno istina. Mene muka lovi jer ne mogu s njima svaki dan u brdo, tesko mi je kad znam koliko može živjeti, a uđe ti pod kožu i voliš ga kao dijete. Istina je da su nekima pasi alat i drže ih samo zbog lova, ali se ipak o njima vodi računa i pazi cijelu godinu. Nas predsjednik ima preko 20 goniča, lovi puno i često. Neki stradaju od svinje ali se odmah vode veterinaru i spašavaju ako se može, bez pitanja koliko košta. Supruga mu je osjetljiva na pase pa se i sva štenad ostavljaju, hrane i dijele okolo lovcima i to besplatno. Zapravo velika borba i ljubav prema pasima i lovu. Nije to u Dalmaciji crno kao što je nekad bilo, a neki slučajevi su iznimka i toga je jako malo. Zašto ne pišu šta Romi rade psima i kako isti žive, skupljaju se u čopore i prave sranja po lovištu? To ne spominje nitko, nego udri po lovcima.
