Eh da mi je bila puška...
Bilo je to prošle godine kad sam stažirala. Još jedno hladno nedjeljno jutro u prosincu. I tako krenula ja u skupni lov na zborno mjesto u 8 sati ujutro. Lovnik objašnjava šta se lovi, gdje se lovi, raspoređuje pogon i štand. Nakon što je rekao sve šta trebamo znati, krenuli smo na mjesto gdje se lovi. Jedan stariji lovac raspoređuje pogon jer dobro poznaje teren. Većina nas je bila raspoređena i čekali smo da se zadnji dio pogona formira. Kolege koji su bili uz mene pazili su da se ne izgubim, jer nisam bila još u tom dijelu lovišta (lijevo od mene na nekih 100 metara mladi lovac staža 2 godine, a desno od mene lovac staža 8 godina). Čujem pucanj, znači pogon kreće. Krenuli smo, nije se baš nešto pucalo,ali zove kolega sa štanda da je u šumi jedna divlja svinja manje. Idemo još malo dalje i viče kolega s desna da malo stanemo jer desno krilo pogona kasni. U tom trenutku čujem nešto ide lagano u mojem smjeru, pogledam lijevo i desno, ne vidim nikoga,ma super (a taj dan nisam čak ni nož uzela)! Kad najednom, ravno prema meni idu 4 nazimeda. Šta ću sad? Ako počnem vikati ode sve tko zna kud, ako budem tiho ode sve uz mene, pa opet ništa. Viknem ipak kolegi lijevo jer mi se činilo da je on bliže i nakon par sekundi pucanj i vidim jedan prasac leži na podu,pa opet ali promašaj. Drhtavim rukama idem do kolege da mu čestitam i krećem dalje. Nakon nekih 300 metara opet čujem nešto ide prema meni, ono vepar star oko 3 godine ( to mi je rekao lovac koji ga je vidio skupa samnom), lovac do mene puca ali promašuje. I tako lagano završi lov i dolazimo na mjesto gdje se kuhao gulaš. Puna doživljaja govorim starijim lovcima šta mi se dogodilo, a oni su na to rekli samo : Tea, bez brige, kad budeš imala pušku uza sebe, to ti se neće tako često dogoditi. Ali nema veze svejedno prvi susret sa divljim svinjama i to 4 komada ostat će mi u trajnom sjećanju.