Forum LOVAC
Foto, video, glazba, priče, umjetnost i PUTOPISI => Lovačke priče => Autor teme: draganco - 13. 11. 2007. 21:35:36
-
PRICA IZ TRSKE
Posto se malo dosadjujem,hajde da vam ispricam jednu pricu.Celi dogadjaj se odigrao 30.12.2003g u lovistu Hrastovaca-J.P Srbija Sume. Tog dana je mala i odabrana grupa po planu trebala loviti komercijalno Fazanskog petla.Vreme je bilo tipicno zimsko sa mrazom ali bez snega.Po dogovoru sa strucnim pratiocom, na dozvoli je bilo dopisano i odstrel Svinja,pod uslovom ako imamo vremena da prepunimo i koristimo PP ili Breneke.Bili smo orni i raspolozeni da lovimo fazane ali smo i svi vec mastali u mislima da nam pred cevi sacmarica izleti i neko svinjce.Fazane smo mogli naci samo u visokoj trsci, ali posto su to bile table ispresecane prosekama, praktikovali smo da dva Lovca uvek gaze trsku sa psima a ostalo dvoje drzi levu i desnu stranu(krila).Tog lovnog dana po prvi put sam poveo lovnu kerusu od mog oca, rase NKD po imenu Goga i staru 5g.Goga je stvarno dobar lovni pomocnik,ali kao i mnogi drugi psi vise gladna nego sita.Prvo je u autu smazala dve kile hleba pa resila meni da pomogne u lovu ;).Poceli su padati prvi petlovi, kroz prvu tablu trske gazili su hrabro Momir i Ranko, a ja i Bane drzali smo krila.Cvrsto sam stiskao u rukama Zastavinu polozaru u kal 12/70 i cekao sledecu priliku za pucanje.I tada je poceo scenario za taj lovni dan, sa desne strane se zacu povik Svinja nedugo zatim prvi pucanj pa drugi pa jos nekoliko sa kratkim intervalima.Kod poslednjeg pucnja, covek pocinje da vristi kao :oneko u smrtnoj opasnosti-ma kao neko koga cepa Razjareni D Vepar. Ja sam brzo uspeo ubaciti 2 PP-a ili tri u red i krenuo kroz trsku na drugu suprotnu stranu, u glavi mi je bila samo jedna pomisao da mi strada kolega od Svinje.Kada sam izleteo na drugu stranu imao sam sta videti,Bane je stajao kraj odstreljenog Svinjceta od nekih 80kg i urlao od radosti kao nezdrav.Sreci nigde kraja,Svinjce pa odmah musko.Smirili smo euforiju,slikali se i krenuli smo dalje.E sada niko srecniji od nas,smena u trsci-druga dvojica.Pocele su neke zalopojke,kao trska je gusta i visoka,nemoze se dalje pa cak hajde da prekinemo lov imamo vec 11 Fazana plus Krme itd.U jednom momentu se zacu Bane, Dragane evo je Svinja (Debela)u trsci sta da radim, neznam sta sam brze uradio njemu odgovorio da puca ili sam prepunio polozaru sa Pepejcom,pucanj prvi drugi,trska se povija kao da ide kroz nju June.Odjednom tisina i posle par sekundi novi povik ali od kolege Momira-jao evo ga u mom pravcu.Cvrsce sam zauzeo polozaj,verujem da su mi prsti pobeleli od stiskanja polozare.I tada na nekih 15 met daljine od mene ili ispred mene izlece Crna ogromna masa,Vepar se tako brzo kretao kao sto samo D.Svinja moze.Brzo sam ga uhvatio na nisan izmedju vrata i plecke,pucanj i Crna masa se pocela okretati kao Kolski tocak,par trzaja i sve je vec bilo gotovo.Osecao sam se tako divno a adrenalin pa poceo je polako opadati.Cekalo nas je naporno izvlacenje divljaci(ulova) i utovar.Sta pozeleti vise za jedan lep lovni dan Vepar od 170kg,Vepric od 92kg plus 11 fazana i sve podeljeno na 4.Veliki deo na podeli ali poveliki i deo na placanju.Vepar je bio star nekih 5g, desni sekac 21cm a levi par cm kraci.Ovo je jedan od mojih lepsih lovova, pamticu ga i po komicnim scenama,np kolega Momir - Vepar mu je naisao u susret oci u oci.A ovaj veli kako koji brenek uzmem iz redenika da prepunim pusku tako mi ispadne u trsku.Jelo se i pilo u restoranu, a to sto je Dragan morao posle doma sredjivat divljac do jutra-to je neka druga prica d1...
-
Predivna i komicna prica.Okaci sliku ako imas gdje d4
Cestitam na ulovu ;)
-
d7 30.12.2003g.
(http://img138.imageshack.us/img138/8834/veparmarkobq5zk1.jpg) (http://imageshack.us)
-
Nisi li ga moga pustiti da udje u 2004. ;D ;D ;D
Stvarno je lijep!
-
Prva Lisica
Bilo je to bas u ono vreme kada je volja za lovom valjda najveca u svakog klinca,pa je tako bilo i sa mnom.U to vreme 1984g poceo sam uciti Mesarski zanat u obliznjoj klanici.Zima je vec uveliko bila na pragu a sa njom i veliki mrazevi,ujedno povecale se stete od Lisica na domacoj zivini.Sve se to desavalo oko nove godine,dani okracali sumrak brzo pada a ja sam brojao dane i cekao nedelju da izadjem ponovo sa dedom u lov.Te nedelje sam radio u prvoj smeni i imao u planu da odem neko vece na cekanje Lisica kraj salasa.Cim je sat pokazao 14-est casova, brze bolje sam pozurio u pravcu sela.Stigao sam kuci presvukao se i odmah otisao na salas.Deda se malo iznenadio kada me je ugledao,pita me zasto sam dosao kada ce jos malo mrak i nocčA ja njemu kao iz topa odgovorih-idem da cekam Lisice na prelazu iz Moravskog Vrbaka prema selu.Eh tako se cekaju lisice, stari ce meni.Nema veze daj ti meni par patrona i Bokericu i odoh ja.Zgrabim ja pusku i 3 patrona i trcecim korakom ka sumi,dodjem do odredjenog mesta i stanem se misliti kako cu i sta cu dalje.Uspentram se brzo na jednu krivu Vrbu,udobno smestim i pocnem strpljivo cekati.U cevima sam imao 8 i 6.Ma nisam se kako treba ni smestio,kada moje oko registrira kretanje na ivici sume.Vidim odmah Lisica i to povelika,pusku stezem cvrsce i molim boga da krene u mom pravcu.Pratim svaki njen pokret i vidim da se istresa od zutog peska iz jame.Konacno se umirila i naculjenih usiju osmatra i osluskuje,pogledala je jos jednom levo i desno i laganim kasom krece ka meni.Pocinjem je voziti nisanom jos iz daleka-40m,30m,20m i evo je ispod mene-pucam sa gornju cev i obaram je!Pa Dragane da li je to moguce,jeste moguce je.Silazim sa Vrbe vise sam se sklizao sa nje.Gledam Lisac je kapitalac :o a i kapitalna mu dekoracija ispod repa.Uzimam ga za rep i sav radostan:D trcim na salas da saopstim radostnu vest dedi.Normalno dokazao sam starom da se mnogo prevario u meni.Taj Lisac je danima visio okacen na Topoli kraj puta,valjda su i vrane saznale da ga je ulovio Dragan...To je bila moja prva Lija,vremenom se kasnije potvrdilo kroz brojne lovove da je Lisice i sve druge predatore uspesno cekati i loviti sa visine(bilo drvo ili neka ceka).
-
Dragane lijepa prica.Podsjeti me na mene i sve one koje znam d4
-
Medo druze, naredni lov je tek sledeceg vikenda.Tako da sada prekracujem vreme i dosadu kroz pisanje i price.Ili bolje receno lovim na Forumu z10 pozdrav.
-
Medo druze, naredni lov je tek sledeceg vikenda.Tako da sada prekracujem vreme i dosadu kroz pisanje i price.Ili bolje receno lovim na Forumu z10 pozdrav.
I ja lovim trenutno z10
Forum pomaze/Samo tri pisi jer lijepo je cuti svaku pricu d4
-
(http://img225.imageshack.us/img225/3171/lovackaprica1jj8.jpg) (http://imageshack.us)
-
(http://img402.imageshack.us/img402/286/prica2fg6.jpg) (http://imageshack.us)
-
Minus 21 i Planinski Slalom!
Zagrejao sam se da odem preko Drine,idemi se pa to tije.Dobío sam kontakt
(http://img516.imageshack.us/img516/8383/prica370x70mp9.jpg) (http://imageshack.us)
(http://img516.imageshack.us/img516/8383/prica370x70mp9.2c9065ec69.jpg) (http://g.imageshack.us/g.php?h=516&i=prica370x70mp9.jpg)
-
Živio Gago i tvoje priče. Prave priče istinskog lovca uvijek nadahnjuju.
-
I ja sam bio u Zavidovićima kod Zajka na vuka. Izašlo mi za cijelu noć 17 lisica a od vuka ni traga. Kad sam se ujutro vratio u kolibu oni cijelu noć bili oko kolibe i vrebali pse da sa lanca pojedu. A -15 cijelu noć.
-
Lovačke priče-istiniti događaji,već sam pisao o tome na raznim temama,ova je ova pravo mjesto za jednu lovačku i to istinitu d1.Imam problema u pisanju , jako sam puno pisao pa neznam dali sam o tome pisao ili nisam ,što i nije neki problem jer vjerovatno ni vi to nećete znati ako neznam ja :D
Ako sam ja zaboravio,prepostavljam da ste i vi,pa možemo pisati i ponovo, mislim da nisam o ovome,mali problem je samo ako sam već pisao a priča se ne poklapa 100%,u nekim sitnim detaljima koje sam napisao po sjećanju .
Poslije tog događaja ,više ništa nije bilo isto, nisam više govorio da je sigurno,na pitanje kolega dali imam kakav predosjećaj za dolazak divljači ,mojo odgovor je poslije bio,ma trebala bi sigurno doći ,samo se bojim da joj se na putu nešto ne dogodi. ččč.
Počnimo od početka,znao sam da jedan dobar vepar dolazi dosta večeriju zaredom na jedno mjesto gdje je na zemlji pronalazio svježe smokve koje su pale sa stabala i koje ljudi nisu kupili za sušenje.Ja nisam imao vremena čekati,što je baš teško za povjerovati ali je bilo baš tako.
Bilo je i nepovoljnog vremena ,ali sam utvrdio redovne dolazke 8 dana za redom,baš svaku noć ,dolazio je na mjesto,istom stazom,bezbrižno i opušteno,kao bi ja rekao ,biti će to laganica.
Jednu večer sam ga pričekao,bio sam siguran da će doći radi neprekidnog niza dolazaka,vjetar je bio povoljan,put kojim je on dolazio poznat,a i nije mogao doći neprijećen,j jer je teren bio takav,odnosno nije mogao doći bez šumova.
U pravcu dolaska ima nekoliko kuća ,ljudi drže pase, a oni mi uvijek najave lajanjem dolazak DS , i pola sata ranije.Bude i lažnih uzbuna kada pasi laju na muflone,lisice i druge životinje,ali na DS jedan od njih laje posebno žestoko. ;D
Nije bilo sumlje da će doći ali kada u kojem djelu noći,tada sam ja uporan ako treba ostajem i cijelu noć,ponoć je brzo došla,pojeo sam svoju večeru koju uvijek imam za ovakve izvaredne situacije , i čekao svoj plijen.Što se vrijeme približavalo jutru ,ja sam bio sigurniji da mora doći ,jutro me dočelako kao majmunčića ali malo jačeg,svanulo a ja nisam mogao vjerovati da ga nema.Više dana sam obilazio ali nikavih tragova nije bilo,kao da je u zemlju propao,nije baš propao ali nisam ni puno pogrešio.Zvao sam ostale kolege lovce,dali je netko čekao,pucao,ranio,odstrelio,znao sam kojim se područjem kretao,nikakva znaka ni traga. ččč
Nakon 10 dana ,dojave mi ljudi koji imaju u blizini svoju zemlju ,da ispod magistrale skoro 2 kilometra od mjesta čekanja, nešto jako smrdi ispod ceste a nije bilo vidljivo sa ceste.
Ja odem tamo ,nešto mi je govorilo da se radi o mom nesuđenom vepru,spustim se,ljetno doba ,velike vrućine,smrad da želudac hoće da pobjegne kroz grlo,stisnem nos a i grlo,a u grmlju,on moj veliki vepar ali od vrućine još veći,prijeti da ako pukne da ubija sve u krugu 15 metara. ::)
Tako je rješena misterija ,zašto nije došao,razlog je očito opravdan, na osnovu tragova koje sam pronašao na cesti ,tragova kočenja kamiona , izgleda da ga je udario kamion kada je pretrčavao jadransku magistralu na djelu gdje se vozi brzinom od 80 kilometara na sat.
Zašto vazač nije prijavio,dali zato što nije imao štete ili iz samo njemu poznatih razloga,ja neznam ,samo znam da je to bio onaj koji nije došao onu večer,jer je poginuo 2 sata prerano. >:(
Jednostavno nije mu bilo suđeno da dočeka to jutro ,da je preživio pretrčavanje ceste, stradao bi vjerovatno od moje puške.
Od tada ja imam uzrečicu kada me kolegi pitaju za moj predosjećaj kažem,da vjerovatno će doći ako mu se nešto ne dogodi. ;)
Pozdravlja vas iša, i da znate neću vam to naglašavati svaka moja lovačka je istinita z14
-
evo i jedan moj dogadjaj, nemogu reci da je lovacki jer tada sam imo 14 godina
Bilo je to sredinom 80ih.. Bilo je ljetno doba i posto je bio dozvoljen odstrel srndaca jedva sam cekao da me otac upita hocu li sa njim. Nisam se uvjek usudio pitati jer sam se bojao da ce reci nemoj danas ili slicno.. uglavnom sam isao sa njim osim kad sam u skoli bio popustio pa moro popravljati keceve.. Pred samo zoru smo stigli na odrediste i nakon tihog dogovora sa drugim lovcima, krenuli smo prema jednoj livadi u sumi koja je bila dobar kilometar od glavnog puta. Rosa je bila jaka i na zeljenu livadu smo stigli prilicno mokri.nema veze, kulisa pred svitanje je bila neopisiva, iz trave se izvijala sumaglica i ja sam u svakom trenutku vidio srndaca.Tolika mi je zelja bila da ga bas to jutro vidim. Jutro je odmicalo ali nista.Negdje u samoj blizini se jednom oglasio ali se nije pojavio. Meni pomalo dosadilo, pa mi otac rece da mogu ici prema autu ako hocu.On ce doci poslije veli mi. Nakon 15ak minuta oklijevanja sam odlucio i krenuo istom stazom prema autu. Nekoliko metara poslije, poce kisa, mislio sam se vratiti, ali nisam htio pokvariti ocu lov, ako se srndac ipak odluci izaci na livadu. Nista, nastavih dalje prema autu, a kisa sve jace pada, stavio sam kapuljacu od jakne da ne pokisnem, ali sa kapuljacom necujem nista, pomislih ja u jednom trenutku. I bas tada sam pomislio da sam nesto cuo. Napravio sam jos jedan korak i svukao kapuljacu da bolje cujem. Upravo u tom momentu, na nekih 10-15 metara od mene stajao je vepar gledajuci u mene.dva tri puta klimnu glavom prema meni, lagano se okrenu i nastavi dalje da ruje po sumi kao da nisam bio prisutan. Ja nisam vise ni disao, cuo sam svoje srce kako lupa i imao utisak de ce svakog momenta iskociti. Ni dan danas neznam kako sam uspio doci do auta, jer sam mislio da su mi se noge skratile i da nikad necu stici do auta a da me vepar ne stigne.
Svoj dozivljaj sam ispricao ocu cim je sjeo u auto, i zamolio sam ga da idemo vidjeti tako da mi vjeruje da nisam slago. Kad smo stigli na to mjesto, nije se moglo sakriti prisustvo vepra kojeg sam oci u oci vidio. Sve je bilo izrovano.
Ovaj dozivljaj nikad necu zaboraviti iako to jutro nisam vidio zeljenog srndaca.
-
Prvo Januarski Lov - Biti ili ne Biti!
(http://img403.imageshack.us/img403/9485/lovackaprica5prvideoes2.jpg) (http://imageshack.us)
-
Nastavak - Biti ili ne Biti.
(http://img411.imageshack.us/img411/5569/lovackaprica5drugideomi9.jpg) (http://imageshack.us)
-
Prelepe priče i zapisi iz lova. d4
Kad budem imao vremena sa pisanjem pridružiću vam se.
-
svaka cast za price
-
Eh da mi je bila puška...
Bilo je to prošle godine kad sam stažirala. Još jedno hladno nedjeljno jutro u prosincu. I tako krenula ja u skupni lov na zborno mjesto u 8 sati ujutro. Lovnik objašnjava šta se lovi, gdje se lovi, raspoređuje pogon i štand. Nakon što je rekao sve šta trebamo znati, krenuli smo na mjesto gdje se lovi. Jedan stariji lovac raspoređuje pogon jer dobro poznaje teren. Većina nas je bila raspoređena i čekali smo da se zadnji dio pogona formira. Kolege koji su bili uz mene pazili su da se ne izgubim, jer nisam bila još u tom dijelu lovišta (lijevo od mene na nekih 100 metara mladi lovac staža 2 godine, a desno od mene lovac staža 8 godina). Čujem pucanj, znači pogon kreće. Krenuli smo, nije se baš nešto pucalo,ali zove kolega sa štanda da je u šumi jedna divlja svinja manje. Idemo još malo dalje i viče kolega s desna da malo stanemo jer desno krilo pogona kasni. U tom trenutku čujem nešto ide lagano u mojem smjeru, pogledam lijevo i desno, ne vidim nikoga,ma super (a taj dan nisam čak ni nož uzela)! Kad najednom, ravno prema meni idu 4 nazimeda. Šta ću sad? Ako počnem vikati ode sve tko zna kud, ako budem tiho ode sve uz mene, pa opet ništa. Viknem ipak kolegi lijevo jer mi se činilo da je on bliže i nakon par sekundi pucanj i vidim jedan prasac leži na podu,pa opet ali promašaj. Drhtavim rukama idem do kolege da mu čestitam i krećem dalje. Nakon nekih 300 metara opet čujem nešto ide prema meni, ono vepar star oko 3 godine ( to mi je rekao lovac koji ga je vidio skupa samnom), lovac do mene puca ali promašuje. I tako lagano završi lov i dolazimo na mjesto gdje se kuhao gulaš. Puna doživljaja govorim starijim lovcima šta mi se dogodilo, a oni su na to rekli samo : Tea, bez brige, kad budeš imala pušku uza sebe, to ti se neće tako često dogoditi. Ali nema veze svejedno prvi susret sa divljim svinjama i to 4 komada ostat će mi u trajnom sjećanju.
-
1000 km za za 4 Promasaja!
Vako bese taj dogadjaj sa pocetka karijere lova na srndaca.Posto su se osladili prvi odstreli krupne divljaci,resih jednom prilikom da se uputim iz Austrije put Vojvodine.Cilj putovanja je bilo jedno loviste sa solidnim fondom Srnece divljaci.Bio je to pocetak juna meseca,zadnjih dana kise su lile kao iz kabla.Malo zbog tog loseg vremena sam bio skeptik u vezi ulova ili odstrela >:(.Krenuo sam u petak uvece,na cilju ili u kuci mog prijatelja sam bio oko 3 sata ujutru.Mrtav umoran od putovanja ali oran za izlazak u teren.U teren izlazim sa vodicem(profesionalnim lovocuvarem),spletom okolnosti morao sam koristiti tudj karabin.Jedna stara Zastava u kal 30 06 bez snelera.Odmah u startu sam osetio sumnju u ispravnost oruzja,zbog cega-zbog toga sto su mi tutnuli u ruke 5-6 metka razlicitih proizvodjaca.Na moje pitanje dali je sa optikom sve ok,drug odgovara bilo je do poslednje upotrebe.Lada lagano klizi Vojvodjanskom ravnicom,natopljenom obilnim padavinama.Pri voznji smo videli samo par pokislih-mokrih zeceva.Vodic pesimisticki komentarise da je mnogo vlage i da se srneca divljac slabo krece,nista cutim i molim boga u sebi :-\da vidim makar jednog Rogonju!Prvi izlazak i razocarenje,nista ostatak dana do popodnevnog izlaska sam iskoristio za odmor i caskanje sa mojim domacinima.Popodne odmoran i sa vise optimizma krecem opet u teren.Prvo pa musko,jedno kapitalno grlo u medalji ali preskupo za moj dzep.Taj prelepi sesterac mokre dlake,stajao je na maloj daljini kao da je znao da nije na tapetu.Uzaludnim spartanjem po vlaznom lovistu,utrosili smo par sati-bez ikakvog rezultata.Pocinje prvi mrak i onda se desava!!!Na samom izlasku iz lovista kraj nekih starih Ovcarskih stala,stoje Srndac i Srna.Vodic je kratko osmotrio grlo i daje dozvolu za pucanj,pre toga je tako stao bocno Ladom da mogu pucati.Izbacujem cev kroz prozor,kratko nisanim-odstojanje 100-120m.Pucanj prvi-nista,cudim se samom sebi,divljac stoji bez reakcije-brzo repertiram i pokusavam ponovo.Posle drugog pucnja,registrujem udar metka iza zadnjice Srndaca!Hvata me nervoza,ljutina,drhtanje i neznam sta jos,na pitanje vodica sta je sa mnom-odgovaram neznam.Divljac se pokrece par metara i zastaje ponovo,pokusavam i treci put,ista prica-iza Srndaca se podize iz mokre trave vodoskok.Bruji mi u usima,ruke drhte, punim cev po cetvrti put.Divljac u laganom trku se povlaci prema visokoj trski.Zastaju jos jednom da mi mahnu(odpozdrave)pucam iz ocajanja i cetvrti metak.E to je lov,prvo pa najveca greska sto nisam probao to nepoznato oruzje,drugo znam da sam od ta 4 metka ispucao 2kom od Norme,1 ppu i jedan Hirtenberger.Sta reci totalni fijasko-razocarenje, a sta su o meni mislili moj domacin i vodic-to samo oni znaju.Posle neprespavane noci,ustajem mamuran a oci kao u Kineza.Na moje institiranje odlazimo van sela da probamo Karabin.Na tom oruzju ponosno je stajala Norkonia 3-9x40,koja mi nije donela srece.Postavljamo metu na 100 koraka,prvo puca vlasnik oruzja,metka nema u meti,puca i vodic isto.Ja nisam hteo sve mi je bilo jasno.Izvinjenja i sve ostalo, ali sta meni vredi-1000 km u dupetu za 4 promasaja.Za nauk,svaka greska se placa.Ps ali ja nebi bio ja da nisam uporan-posle mesec dana dolazim mojim autom i oruzjem i na isto mesto odstreljujem Srndaca od 80 cic poena.Dali je to onaj isti,neznam i nezelim da znam-ali mi je posle bilo mnogo lakse.Vodic kaze da je to taj!Da da tako je to-ponekad i 1000 km za neuspeh.Ali sve je to sastavni deo Lova i lovacke karijere d4.
-
lepe price Dragane,a posebno ova poslednja pleni odlikama pravog lovca koji podjednako iskreno prica i o uspesima kao i o neuspesima
-
Eh da mi je bila puška...
Bilo je to prošle godine kad sam stažirala. Još jedno hladno nedjeljno jutro u prosincu. I tako krenula ja u skupni lov na zborno mjesto u 8 sati ujutro. Lovnik objašnjava šta se lovi, gdje se lovi, raspoređuje pogon i štand. Nakon što je rekao sve šta trebamo znati, krenuli smo na mjesto gdje se lovi. Jedan stariji lovac raspoređuje pogon jer dobro poznaje teren. Većina nas je bila raspoređena i čekali smo da se zadnji dio pogona formira. Kolege koji su bili uz mene pazili su da se ne izgubim, jer nisam bila još u tom dijelu lovišta (lijevo od mene na nekih 100 metara mladi lovac staža 2 godine, a desno od mene lovac staža 8 godina). Čujem pucanj, znači pogon kreće. Krenuli smo, nije se baš nešto pucalo,ali zove kolega sa štanda da je u šumi jedna divlja svinja manje. Idemo još malo dalje i viče kolega s desna da malo stanemo jer desno krilo pogona kasni. U tom trenutku čujem nešto ide lagano u mojem smjeru, pogledam lijevo i desno, ne vidim nikoga,ma super (a taj dan nisam čak ni nož uzela)! Kad najednom, ravno prema meni idu 4 nazimeda. Šta ću sad? Ako počnem vikati ode sve tko zna kud, ako budem tiho ode sve uz mene, pa opet ništa. Viknem ipak kolegi lijevo jer mi se činilo da je on bliže i nakon par sekundi pucanj i vidim jedan prasac leži na podu,pa opet ali promašaj. Drhtavim rukama idem do kolege da mu čestitam i krećem dalje. Nakon nekih 300 metara opet čujem nešto ide prema meni, ono vepar star oko 3 godine ( to mi je rekao lovac koji ga je vidio skupa samnom), lovac do mene puca ali promašuje. I tako lagano završi lov i dolazimo na mjesto gdje se kuhao gulaš. Puna doživljaja govorim starijim lovcima šta mi se dogodilo, a oni su na to rekli samo : Tea, bez brige, kad budeš imala pušku uza sebe, to ti se neće tako često dogoditi. Ali nema veze svejedno prvi susret sa divljim svinjama i to 4 komada ostat će mi u trajnom sjećanju.
Eh Tea, takva iskustva mogu sa tobom podijeliti.Mene inace hoce sve kad nenosim pusku. Tojest kad je nisam nosio svega i svacega sam dozivio i vidio, a sa puskom puno puno manje. Mogu zamisliti kako si se taj dan osjecala. ;)
-
Eh da.. Poslije su mi rekli da ću ić 50m ispred njih ko mamac za divlje svinje ;D
-
Tea pod hitno se javi Isi da mu budeš mamac jer su mu nešto zakazale Čeke, a ima hitan zadatak da odstreli jedno divlje svinjče. z14 ;D
-
Tea pod hitno se javi Isi da mu budeš mamac jer su mu nešto zakazale Čeke, a ima hitan zadatak da odstreli jedno divlje svinjče. z14 ;D
:D :D :D
Da nemoram odstrelit jedno svinjče ,bilo bi pod čekom svako večer 5-6,kao što ih je bilo dok nisam dobio dopuštenje za lov.Sada kad ih trebam sad ih nema .
Tea šta radiš sledeće sedmice :D ma ozbiljno .
Ili da ja u toku dana ostavim pušku na čeki a predvečer se popnem na čeku samo sa kamerom,možda ih zeznem. : z1
Možda DS gledaju iz brda kada ja dolazim i ako vide da nemam pušku ,pomisle evo onoga budale sa kamerom,pa počmu pozirati pod čekom kao ranije ,a onda d7..............
Tada samo moram ispričati taj događaj na ovoj temi, istinite lovačke priče z14
P.S,
Hitno tražim nazime ,živo ili odstreljeno,cjenjene ponude na moju privatnu poruku............ ;) :D
-
Dođi kod mene samo ponesi i markicu. d4
-
Dogovoreno,Huntercro,upravo imam 3 markice ispred sebe na stolu,evo dokaz markice se vide na slici :D ,tako ti se dogodi kada okidaš kamerom a ne puškom, pretekne markica,sada ih moram vratiti,ali ipak se nadam da ću bar jednu upotrebiti z14
-
Evo meni neki dan izašlo 10 komada a ja ne smijem pucati jer nemam markice :'(. Šta da radiš tako ti je to ;) :bunny:
-
Evo meni neki dan izašlo 10 komada a ja ne smijem pucati jer nemam markice :'(. Šta da radiš tako ti je to ;) :bunny:
Jbg,ja puno snimao pa preteklo,kažu mi da valjaju do 31. ovog mjeseca, a onda moram vratiti ih neupotrebljene. :tommy:
-
isa jeli se meni ono cini (na onoj slici) ili si ti poceo pisati knjigu?? z10
-
isa jeli se meni ono cini (na onoj slici) ili si ti poceo pisati knjigu?? z10
Nije knjiga koju ti misliš ,ova je knjiga samo dio lovačke papirologije i zove se zapisnik o izvršenom lovu.Evo ti slika za dokaz, a sada se vratimo na temu lovačke priče d7,imam ja na toj temi još poneku priču.
-
Mi ćemo u Novom Zakonu takođe imati markice ili plombe.
Trenutno je tu Dozvola za lov i propratnica za ulovljenu divljač od dokumenata.
-
Isa
Samo jedna mala zamjerka,na slici na monitoru nemaš otvorene stranice www.lovac.info
;D
-
Evo moje priče na pravom mjestu. Do sad bila u temi veprovi, ali ova ipak primjerenija.
Prvi vepar!
Moj prvi vepar je pao u skupnom lovu sad već davne 2005. ;)
Prijatelj Mile iz Istre i ja smo došli kod mog tasta u petak predveče. Odmah su krenule pripreme za sutrašnji lov. Nakon što smo si spremili opremu, punica je napravila večeru i pustila nas da razglabamo o doživljajima u lovu. Došao i Zlatko iz ZG, pa nas taman 4 za kartat Belu. Planirali tako do max 22 sata jer ujutro se treba rano ustati, ali ako što se svaki plan izjalovi, tako ni naš nije išao kako smo planirali. Što zbog kobasa, što zbog Istarske malvazije nismo bili svjesni kako vrijeme leti. Kad više nismo vidjeli karte spazimo da je već skoro 2 ujutro. Brzo u kupatilo pa u krevet. Ma nisam ni zazmirio kad onaj odvratni zvuk BIPBIP BIPBIP javlja da je 6.30 uh nikad više neću kartat glava ce mi puknut(od kartanja).
Dolakom pred lovačku kuću uslijedila je pozdravna riječ i upute o lovu, te izvlačenje brojeva za štand. Izvukao sam broj 13. Ajme meni, kud bas njega opet necu nista ni vidjeti, ma mozda nije nesretan. Mile izvukao 14 i malo mi bilo lakše, neće ni on hehehe.
Krenuli smo pomalo prema štandu, a meni u glavi samo broj 13. Mile kao iskusni lovac upozorava me da pazim i na ptice koje kad se dignu kažu ti da je nesto ispod njih. Slusam ja njega ali mi 13 ne ide iz glave.
Kad se oglasio lovački rog lov je počeo.
Stajao sam na štandu i lagano se smrzavao. Do mene na desnoj Dušan, lovac s dugogodišnjim stažom, a na lijevoj prijatelj Mile iz Istre kao moj gost. Dogovorili smo se da ako dođe između nas pucamo kada prijeđe cestu. Nakon sat vremena čekanja u daljini se čuju psi. Iznenada ptice poletješe, a iz gustiša 3 mrcine preko 160kg preskaču ili bolje rečeno prelijeću put. Od mene cca 20m, a od njega cca 5m. Kad su bile od nas pucao Dušan prvi i ja odmah poslije. Vepar je dobio, ali se odvukao u grmlje i počeo na mjestu puhati(10 m od nas.)Išao bi ja unutra, ali kolega kaže bolje ne jer je ranjen, neka malo pričekamo. Nakon par minuta ode prema njemu jedan pas i nakon kratkog vremena počne cviliti. Nije bilo druge vec u pomoć. Idem ja prvi, a Dušan iza mene. Čim smo ušli vidjeli da vepar sjedi i baca psa od sebe. Dignuo sam duplicu i stisnuo mu iza vrata. BUM.
Vepar okrene glavu prema meni, meni srce u pete okrećem se ali ne mogu van jer kolega iza mene. Nakon sekunde vepar se sruši. Uh odmah mi bilo lakše. Ali sad bi htio vidjeti tko je pogodio, s koje je strane izlazna rana. "Ma poslije ćemo kad lov završi" kaže kolega i mi izađemo van. 100% sam siguran da je on pogodio jer njemu su prešli na 5m, a još je dva puta pucao. Mile izdaleka mi skida kapu u znak čestitanja, ali nisam baš siguran da je moj.
Prošlo tako 15min neizvjesnosti za mene(ipak bi mi to bio prvi), glupo mi ići gledati, kad na moju sreću još jedan pas krene prema vepru i zakvači se s onim prvim. U tom trenutku došao kolega Luka do mene. "Ajmo ih razdvojit" viknem i krenem.
Krene Lujo zamnom i dok smo ih razdvajali ja gledam vepra, a ne pse, pa je jos dobio ugriz(blagi) u ruku. To se iz grmlja čulo:"DRZI GA ZA VRAT, UZMI MALOG, AHH UGRIZO ME, MAKNI GA..." ;D
Čuvši viku došao i Dušan pomoći. Nakon sto smo razdvojili pse krenuli pogledati vepra. U meni tinjala nada da sam ga možda ipak ja.
Okrenem ga ja, kad na njemu samo ulazna rana i to s moje strane. Mislim si ja neću jos reći da je moj, ipak je on stari lovac, pa ako bude nešto izmišljao pustit ću mu ga nije vrijedno svađe. Gleda on i nije mu jasno. Pucao je dva puta s 5m daljine, ja jedanput s 20m i izgleda da ga je promašio.
Promatra njega, promatra mene. "Hmmmm... Čestitam", i pruža mi ruku. U tom trenutku u meni erupcija svakakvih osjećaja. Zacakli mi se oko..."To je od vjetra" kažem mu ja, a on meni "Znam i ja sam imao prvog vepra" i namigne. "Ajmo ga izvući na put.
Da fešta bude veća prijatelj Zlatko odstrijelio dvoje grla, a i moj gost Mile jedno. (Na slici smo Mile i ja oni iznad hehehe.)
Pošto kod nas u lovištu svinje imaju hrane u izobilju, s svojom velikom težinom imao je malu trofeju, ali meni je ona vrijednija od najvrijednijeg zlatnog. Ne samo zato što je to prvi, vec i štonsam vidio da još ima etičnih i poštenih lovaca. A i broj 13 nije nesreta. Zar ne!? ;)
-
Pozdrav!
Sniper čiji je veći tvoj il Milin pita jedna razvedena!?!
-
Pozdrav!
Sniper čiji je veći tvoj il Milin pita jedna razvedena!?!
heheh bravooo
Sejfo, da imam moć na forumu imenovao bih te legendom foruma. admin
-
Evo kakve ja imam probleme ,mislio sam da sam na lovačke priče ,istiniti doživljaji objavio jednu priču kada je jedna DS zezala ekipu koja ju je pokušavala uhvatiti,DS je misteriozno dolazila i odlazila,kako bi se god oni postavili prema brdu i mogućim ulazima jer je bilo jako suho ,ona bi se uvjek pojavljivala iza njih,tada su osluškivali kuda će se povući između njih da otkriju stazu, ali nikada ništa,nestajali bi bez šuma i traga.Rješenje nestanka otkriveno je slučajno jer je spavala na jezeru na ovom malom otočiću sa slike.Kada je priča ispričana ,znam da je i nije davno ali neznam na kojoj temi, onda nisam mogao naći ovu sliku da je prikačim. Sada sam našao sliku ali sam izgubio priču,ma negdje je na forumu,nemojte me ništa pitat,gdje je ,znam da samo da sam je napisao ,uzmite sliku dok je nisam izgubio ,pozdravlja vas isa
-
m3 JOS JEDAN POKUSAJ
Proteklih godina bas me nije islo sa Svinjama:Malo zbog lovacke srece,malo iz razloga sto se nemoze sa jedno dupe na dve stolice :'((inostranstvo i lov u domovini)sto kazu moji seljani nemoze i jare i pare!Bio je to neki jesenji period kada su kise lile kao iz kabla.Dan za danom kisa.Zahvaljujuci tim kisnim danima, dobio sam malo lufta(vremena) za neke druge stvari-np Lov.
U telefonskom razgovoru sa jednim od mojih malobrojnih iskrenih drugara,dobih informaciju o kretanju nekog Vepra ili veprica.Resih da se okusam malo cekanjem,Zapalim ti ja Samuraja na put i teraj.Po dolasku u loviste brzo smo napravili plan,ja idem na jednu klimavu otvorenu ceku a drug ce na drugu. Ta klimava ceka mi uopste nije ulivala poverenje svojom stabilnoscu.Plus bese jako klimava,plus otvorena a kisa sipi li sipi.Imao sam dosta dobar pregled jedne proseke, na toj isto proseci postojala je dobro utabana putanja krupnim tragovima.Nista smestih se ja nekako i poceh da razmisljam o svemu i svacemu,samo da bi mi sto lakse prolazilo vreme.Nije proslo mnogo vremena od trenutka kada sam zalepio dupe na tu mokru klupu(sedalo)a vec sam osetio da su i pantalone i donji ves mokri.Zbog tog dozivljaja,uvideo sam da zatvorene ceke su bile i bice uvek u prednosti.Sta cu jadan,sedim ti ja tako i trpim vlagu,na svakih 10 minuta okrenem onu dasku(klupu) u nadi da ce ona druga strana biti uvek malo suvlja.Malo kasnije preko proseke prodje jedna pokisla Srna,e pojava te divljaci vrati me malo u stvarnost.Opet sam skoncetrisan i cekam dalje,ko zna mozda ce se pojaviti i neko svinjce?Zahvaljujuci tom kisnom i tmurnom vremenu,dnevna svetlost je nestajala mnogo brze.Noc je vec najavila svoj neminovni dolazak.Vec sam izgubio nadu,da ce sta bit!Sedeci tako zalepljen za tu ebenu klupu,sav sam se ukocio i promrzao.Resim da ustanem malo i da se protegnem, ujedno da okrenem tu dasku(suvlju stranu).Tom radnjom pravim neoprostivu gresku,zbog promrzlosti(ukocenosti)slabog osecaja u ruci >ispustam dasku na pod.Taj ebeni udarac daske u pod valjada se cuo na kilometar,ali i ja sam cuo pored toga za mene nesto jako porazavajuce :-[!!!Iz neposredne blizine jako dobro u slusne organe uletelo mi je jedno UF UF.Tipicno za iznenadjenu i uplasenu svinju,duvanje kroz nos.E neka ide sve u tri lepe mislim se,pa toliko cekao kao lud,pokisao,promrzao i na kraju VELIKI MINUS!NIsta sta je tu je, mrak je vec silazim sa ceke i saljem drugu sms-poruku.Cekajuci drugara,razmisljam pa kako da mi se to desi.Lepo zakljucak je tu-po tragu konstantujem da je Vepar hteo preci preko proseke.Normalno zahvaljujuci kisi nisam cuo njegovo priblizavanje,mada mislim da i on mene nije osetio ali je dobro cuo moju gresku.Pred izlazak na proseku je stao da oslusne jos jednom i eto, posrecilo mu se.To je jos jedna prica iz mojih pokusaja(neuspeha)A uspesi oni malobrojni,oni ce ostati na zidu za sva vremena.Prijatno citanje zeli vam Draganco d4.
-
Steta ipak je prica odlicna
-
Super priča,samo drugi put ponesi nešto za pod guz ;D
-
Lijepa prica nema sta,jos samo ako se odigrala u grabezu posto sam bio tamo par puta. :)
-
Lijepa prica nema sta,jos samo ako se odigrala u grabezu posto sam bio tamo par puta. :)
na koji "grabez" mislis ;)
-
Onaj pored Bihaca.Mada sam bio i u pritoci i u donjem lapcu.
-
Onaj pored Bihaca.Mada sam bio i u pritoci i u donjem lapcu.
ode ja sa teme ali necu vise smetati.pito sam jer ja tamo lovim.
-
Priča u slici.
Ko zna ovog lijevog??? z30 z1 :bunny: sauf
-
niko ga ne zna, al po faci je pravi fant, još ak zna loviti, gdje mu je kraj fre
-
Ma ko bi ga znao hao hao hao - pozdravi Janeza zagi zagi zagi
-
Ma ko bi ga znao hao hao hao - pozdravi Janeza zagi zagi zagi
Ja sam mislio da se svi u Sloveniji zovu "Janez"... happi
-
Ma ko bi ga znao hao hao hao - pozdravi Janeza zagi zagi zagi
Ja sam mislio da se svi u Sloveniji zovu "Janez"... happi
Pa i ja, zato sam i napisao - pozdravi Janeza zagi zagi zag
-
Janez lijepa slika i ulov. Vidim da Kolega u sredini i ti Janez imate grančice za šeširom, a mladi kolega ima čitav grm za šeširom.. happi
Čestitam!
Samo dajte...Dobra vam kob.
-
Da osvježim temu, dogodilo se prije 20 godina, dok sam ja bio mlad, a jeleni stari. Sjećanja su još živa, a priča ide.....
Moslavina, šuma Jantak, divna tamnozelena smaragdna šuma.
Sviće. Stojim na nasipu rijeke Česmo oslonjen o ljeskov štap. Desno ispod mene lijeno se toče magle niskom branjevinom, a lijevo rijeka dijeli šumu na dva dijela. Sredina je mjeseca rujna, vrijeme rike jelena.
Tišina, osluškujem, mrtva tišina: ni najmanjeg šuma, a upravo tu ispod mene glavno je rikalište. Jučer sam obišao teren i pronašao svjež jelenski trag, još prožet teškim mirisom mošusa. Nema sumnje jeleni su stigli.
Jeleni, divne veličanstvene životinje. Godinama ih lovim u ovim šumama. Osijedio sam prateći ih. Trinaest ih godina pratim, a da nisam došao do hica. A onda je krenulo: pet kapitalaca u pet godina. Ušao sam im u psihu, znam kako razmišljaju, kud se kreću, predviđam svaki njihov pokret.
Rađa se sunce. U daljini se javlja kukavica, djetlić udara u drvo, šuma se budi. Dalekozorom pratim liniju nasipa. Pozornost mi privlači crvena mrlja u daljini. Izoštravam sliku, vidim: lisica lovi miša. Trčkara gore dolje, krivuda repom, skače. Balerina.
Nasip je mjestimično svježe izrovan, to divlje svinje ruju tražeći gliste i puževe. Na Česmi se glasno diže jato pataka. Zelene se vratovi mužjaka, već su u zimskom ruhu.
Sunce je odskočilo i obasjava kapljice rose na lišću, koje blistaju kao najljepši dragulji. Smaragdna šuma.
Lovačke sreće danas nije bilo, ali ipak sam sretan, jer sam doživio još jedno nezaboravno jutro, još jedno buđenje šume. Vrijeme je za povratak kući. Sutra je novi dan.
Ustajem u 3. U 4 već sam u lovištu. Sviće u 5. Jesam li normalan? Jesu li lovci normalni ljudi? Vječito pitanje koje muči žene. Izaći iz toplog kreveta i još noću lutati šumom, to žene ne mogu shvatiti. Žene, jeleni i žene, dvije neobuzdane strasti. Koja je veća?
Česma, nasip, još je mrak. U mislima sam sa ženama, svojim bivšim ljubavima. Vesna, Jasna, Anita, Radojka. Svako moj jelenski trofej veže me za jednu ženu. Nostalgija, uspomene koje žive.
Au aaaaaaa iz sanjarenja me trgne dobro poznati zvuk. Rika, jelen riče. Preko Česme je u mladom podrastu. Drži lagani vjetrić , magle nema. Čujem ga, mlatara rogovljem, nervozan je. Razdanilo se, vidljivost je dobra. Kojih stotinu pedeset metara od mene na suprotnu obalu rijeke na nasip istrčava jelen. Promatram ga dalekozorom. Krasan dvanajsterac, masa roga još mu je u kruni, najviše 7 godina i sigurnih 180 točaka. NI jedan se lovac ne bi posramio takvog trofeja. Sam je nemiran je, osvrće se iza sebe. Košuta nema. Zašto? Zacijelo je u branjevini zreli japa koji drži harem. Kakav je? Vjerojatno je izniman kad ovako divan jelen bježi pred njim.
Opa još jedan rogati paša istrčava na nasip. Silazi do vode i bježi uzvodno. Gazi preko rijeke i dolazi na moju stranu. Slabiji je od prvog, mladi deseterac. Nestao je u branjevini, još ga čujem kako mumlja. Očito mu je noć bila burna. Na livadi se osjeća miris prčevine.
Bože, Huberte, Dijano, Artemido, poslali ste mi dva jelena, a ja sam ostao bez hica. Prokleta moja filozofija.
Što se ono miče daleko na zavoju Česme? Košute, jedna druga, četvrta šesta. Grupirane su, spuštaju se na vodu. Eno ga! Vidim ga! Ide zadnji. Udaljen je više od 400 m, a ipak vidim močno rogovlje. Rog je debeo, strašno debel, kruna je jaka, ne mogu izbrojiti paroške, predaleko je. Za trenutak je zastao na vrhu nasipa. Riče. To je glas bojovnika, pobjednika, gazde u ovom reviru. Golem je, najveći i najjači kojeg sam sreo u ovim šumama. Grivaš. Rogovi imaju oblik slova V. Ima debelo preko 200 točaka. Zlato nije isključeno. Košute ga vuku uzvodno pa nazad u branjevinu. Nestaje iz vidokruga.
Duboko u šumi bauče srnjak. Zadovoljan sam. Jutros sam puno vidio. Zborno mjesto šljivovica kruži, sljede komentari. Povratak kući.
Nemirna noć. Pred očima mi treperi slika golemog jelena. Taj će biti na mojem zidu. Mora biti moj. Iz ormara s puškama biram svoj omiljeni karabin. Steyr Mannlicher 8x68S. Prebirem po streljivu. Možda će meta biti nečista, možda velika daljina. Konačno se odlučujem Hirtenberger zrno ABC 11 grama. Metak za kralja je odabran.
Kiša neprekidno pada. Ipak izazov je prevelik. Fanatično lutam šumom tražeći najbliži put prema nasipu. Odijelo mi prokišnjava, i po tko zna koji put uvijek ista misao mi prolazi kroz glavu: Tko sam što tražim ovdje? Tražim zaborav, tražim JELENA. Jelena ću pronaći, zaborav nikad.
Negdje u mraku deru se patke. Piršam nasipom, nočašnjih tragova nema. Mokar do kože vraćam se u auto pa kući. Razmišljam: što imam od života? Malu firmu od koje živim i lov za koji živim. Žene i djece nemam. Godišnji odmor podređujem lovu. Podudara se vrijeme rike i najžešćeg haračenja divljih svinja po kukuruzima.
Prilikom prošlogodišnjeg skupnog lova na svinje upoznao sam razvikanog zagrebačkog lovca, poznatog druga iz bivšeg režima. Drug lovi luksuznim Ferlachovim karabinom. Razmjenjujemo iskustva. Hvali se: 30 medvjeda odstrelio je kalibrom 8x68. Noge mi se odsjekle. Kakav igrač. Pitam kojim je zrnom pucao. Odgovara RWS. Nemam više pitanja. Imam sliku lovca koji stoji preda mnom. Trideset medvjeda, božju ti torbu! Tragedija je što ni jednog nije platio. Planinski carevi davani su mu gratis. Mito ili zasluga?
Nažalost i u današnjem režimu ima novopečenih političara koji su preko noći postali lovci, koji nose skupe puške, za koje se organiziraju skupi besplatni lovovi, a oni ne razlikuju tip zrna od imena fabrikanta.O lovu znaju samo toliko da srnjak ima rogove, srna nema. No nije moje da u ovoj zemlji istražujem tko je na kakav način došao u lovačke redove.
Poslijepodnevni lov.Sjedim na pomočnom zasjedu visoko u krošnji jasena. Ispod mene zapušteni obrasli kanal vijuga branjevinom amorfe. S tog zasjeda dobro se gađala crna divljač po ljetnim vručinama. Misli mi se vraćaju ženama. Njima se uvijek vračam dok čekam divljač. Radojka, da je dobra je, uz to nadlugareva kći, rođena u šumi, naobražena, poznaje divljač, poznaje gljive, razumije se u pse. Može li čovijek poželjeti više? U zrelim sam godinama i oženit bi se mogao.
Pukne grančica, nešto se pokrenulo u visokoj branjevini. Hoda. Slušam. Jelen nije, ne tuče rogovima, puše. Svinja, sama je, oprezna je, sluša. Bit će vepar. Ide pa stane, osluškuje. Gotovo i ne dišem. Ide prema kanalu. Vidljivost je još dobra. Samo da promoli glavu iz branjevine. Još samo dva koraka. Lagano otkočim pušku, namještam naslon. Šljop, šljop, hoda po kanalu, vidim ga, ruje po mulju. Vepar oko 120 kg dobar. Smrtonosni križ optike Swarovski počiva na plečki. Hitac teškog kalibra naruši mir šume. Vepar nestane u mulju plitke vode, dva tri puta se trzne zatim se smiri. Palim lulu. Čekam. Tišina. Silazim s čeke, prilazim divljači. Veprić, ima više od 120 kg, kljova slaba, neperspektivan.
Zborno mjesto, čestitke. Izvlačimo vepra. Guljenje, podjela mesa, oteglo se duboko u noć. Podgrijani vinom, počinje pjesma čuju se lovačke prče.
Jutro nema lova. Glavobolja mučnina. Loše vino.
Nasip dva dana poslije. Tražim jelena. Nailazim na dva svježa traga mladih jelena. To su nuzljubi, bajhirši. Motaju se okolo, a boje se prići blizu da preotmu ili zaskoće koju košutu. Velikog traga nema. Nema ga ni sutra ni prekosutra. Negdje piruje u branjevini s košutama. Rika je pri kraju, lišće lagano žuti. Rana jesen. Nakon rike jeleni se vračaju u planinu odakle su došli. Tek poneki zaostane da obiljem hrane nadoknadi manjak kilograma koje je izgubio u ljubavnom zanosu.
Iz branjevinu na livadu izašla srna. Promastram je. Zrela je. Vodi dva laneta. I vas je rat prorijedio, mislim. Naoružali se seljaci po okolnim selima, naoružali se razni hohštapleri, i udri po divljači. Prvi tuku divljač iz osvete za unuštene usjeve, drugi se noću voze traktorima, svijetle reflektorima, najčešće streljaju srne i prodaju meso, nekad i poznatim restoranima. Proći će vremena dok se fond divljači ne oporavi. Da se nije i moj jelen noću odvezao traktorom? Nije, mora ostati tragova, nije jelen zec. Lov dočekom traje do polovice studenog, ako se do tada ne pojavi odselio se. Trideset osmi je dan lova. Lagano šetam nasipom bez volje, bez strasti. Davno sam potrošio svoj godišnji odmor, a i rika je poodavno utihnula.
Pogled mi zastaje u daljini. U izmaglici kao da se nešto miče, dižem dalekozor. Pričin, avet stoji na nasipu. Golemi jelen sa V rogovima pase djetelinu. Daljina je velika, ali poznajem ga. To je on. Sam je. Košute su ga napustile. Dva koraka naprijed i jelen nestaje u branjevini. Nije to više pijani dremljivi svat. Sad o šuljanju nema ni govora. Oprezan je, preoprezan. Nikad ne znam je li oprezniji jelen poslije rike ili su opreznije košute koje ga čuvaju u riki. Sretan sam. Tu je, još je tu. Treba ga zavrebati na jutarnjoj paši.
Novo jutro. Gusta magla. Ne vidim ga. ali ga čujem. Tuče rogovima u guštari. Lagano se povlačim da ga ne uznemirim. Treba doći ujutro još ranije, pokušati prići na puškomet, možda ću tako doći do hica.
Novo jutro četrdeseti dan lova. Bistro bez magle, lagani mraz. Jelena nema. Hodam po mjestu gdje je jučer pasao. Nočas nije išao van. Nešto silovito skoči u branjevini, trči prema rubu, prema livadi zarasloj u visoki korov. Lom granja, ne to je lom rogovlja, to je on! Trčim s puškom u ruci prema rubu branjevine, čujem ga negdje daleko u šašu na livadi. Tražim ga pogledom, čujem ja još trči.
Eno ga! Kakva slika, kakva elegancija u laganom trku. Vidim glavu i crtu leđa. Daljina je velika preko 300m. Pucati ili ne pucati? Možda posljednja prilika. Jutros sam u žurbi zaboravio štap rašlje. Klečim, lijevi lakat upro sam u koljeno, pušku čvrsto stegnuo u rame. Huberte, Dijano svi sveci pomozite. Smrtonosni križ traži cilj. Hvatam ga u optiku. Velik je, a ipak tako malen na toj daljini. Srce mi stoji u grlu. Šteher, hitac. Jelen se propne, pusti rogove na leđa i u puni trk. Brzo repetiram, pucam, jelen se okreće grabi prema najbližoj branjevini. Nestaje u branjevini. Tišina, je li mrtav? je li pao? Tražim mjesto nastrela. Jedan hrastić obilno umrljan krvlju. Krv je svijetla dobar znak. Polako se povlačim.
Potraga 6 sati poslije.
Prijatelj i njegov crni labrador. Dobročudan, trom, debeo, ali pas finog nosa. Psa navodimo na trag. Vezan je dugim konopcem. Osjetivši krv pas strahovito vuče u branjevinu, za njim vodić , a iza ja sa spremnom puškom. Pas trzne konop se odveže i ode pas u branjevinu. E sad ga možemo jebat. I pesa i jelena. Ali laje na mjestu, zove. Brzo tamo, kupina mi dere ruke i lice, sve sam bliže. Eno ga leži nepomično izmađu dva hrastića mrtav, i još me pas ne pusti blizu dok gazda ne dođe. Parni pravilni četrnajsterac. 213,88 Zlato.
Eto preživio sam događanja na rubu infarkta i stekao trofej života.
U ranu jesen 1993.
23
-
just just just d4 čestitam ! i za priču i za odstrel ! zagi
-
Ovu priču sam pročitao više puta u jednom od starih brojeva LVa,čini mi se da joj je naslov bio "Četrdeset dana čekanja". Tada još nisam ni bio lovac. Ovo je stvarno jedna od najljepših priča koje sam ikada pročitao. "Što imam od života? Malu firmu od koje živim i lov za koji živim."-ova rečenica mi se posebno urezala u pamčenje,u njoj je sažeta sva ljubav prema lovu. Prođu me trnci kad je pročitam. Svaka čast Laufer,kapa do poda d1
-
Dobra priča ! d4
Vidi se da su stariji lovci čitali pok. Jožu Horvata .
-
Dnevnik lovca Laufera 40x d1
z14
-
Bravo Laufer prekrasna priča !
-
..već se vidim u priči... bravooo
-
Ja bi to htio u živo čuti,pokraj lovačkog kamina sa nekim konjakom u ruci,ovako je lijepo pročitati a kamoli čuti uživo...čestitam na proživljenom gospodine. zagi
-
prekrasna prića ! 1993.
četvrtina Hrvatske mladosti i muškaraca u ratu, trećina Hrvatske okupirana a gospon umal nije herc-infakt doživio loveći jelena...
-
Kako nitko nije primjetio,daljina preko 300 metara i jelen u laganom trku
-
mila moja Čazma svega ima tamo,bravo
-
Priča je kombinirana sa djelovima iz knjige Jože Hovata "Crvena
lisica" ili u drugim izdanjima pod naslovom "Ni san ni java ".
Odlomak iz te knjige je davno objavljen u LV pod naslovom
"Krunaš". Rečenica koju je Horvat napisao u knjizi" Tražim zaborav , tražim jelena ."
a koju je i Laufer napisao najkraće može sažeti radnju knjige .
Mene osobno to ne smeta previše i volim pročitati priče koje lovci napišu .
Sad bilo to potpuno istinito ili pomalo ukrašeno nije previše bitno .
-
evo jedna od jučer
pošto imamo pravo po lgo za odstrel samo jedno zrelo jelensko muško grlo ne računajuči košute i telce ,kad se pojavi jelen kod nas počinje prava ofenziva svi sve šute i taje jedni od drugih bilo kakve informacije o tragu i mjestu pojave tragova.jučer ujutro pošto sam odveo kćerku u vrtić odlazim u obailazak da vidim dali se pojavio neki veći jelenski trag,i nađem gdje je iz susjednog lovišta u naše prešao po tragu bih rekao veči jelen,košuta i jedna junica,u tom trenu vidim da mi sa približava jedan mladi lovac i našeg društva,krenemo u razgovor ima li išta ili ništa,nakon razgovora mladi kolega mi kaže da je našao neki trag međutim zbog neznanja i neiskustva ne zna o čemu se radi jelen ili ds.kazem da me odvede do mjesta gdje je našao trag i pokaže mi ih,dolazimo do mjesta ,pokazuje mi tragove i ja mu objasnim da su to jelenski tragovi da trag ds ima drugačij oblik da je više obliji i ima drugačiji posatvljene pripake odozada.ponovo se mladi kolega pozali da još nije vidio jelensku divljać u prirodi,te da mu je to želja, ja se sažalim nad njim i uputim ga na koju čeku da sjedne pa mu možda izađe i taj jelen,sebi naravno izabirem idealnu poziciju,inače mladi kolega nema pravo na odstrel jelena jer nema dovoljno bodova.sad ja već u glavi imam plan mali će sigurno biti nemiran i jelen bi trebao izači na mene.na rastanku mu objašnjavam od kuda da dođe do čeke,kako da se ponaša na čeki,do koliko sati čemo biti na čeki i ono NAJVAŽINIJE DA O OVOM NIKOM NE PRIČA.ja sav sretan dolazim kući i nemogu se doćekati većeri da krenem na čekanje.konačno pet sati oprema spremna i krećem,dolazim na mjesto dogovora sa mladim kolegom,a kad tamo ni manje ni više već deset auta od ostalih kolega lovaca,ja šokiran ljut kao pegla para mi na uši ide van.dolazi mladi kolega,ja ga pitam što je ovo kako su ostali lovci saznali za jelena,on mi odgovara da je poslije rastanka samnom otišao u birtiju i tamo sjeo na kavu sa drugim kolegama i sve im ispričao,na kraju mi onako hladnokrvno kaže pa što nas je više veče su šanse da ga netko odstreli,ja puko,ali šta je tu je.odmah sam znao da nitko nebude ništa ni čuo a kamoli vidio,tako je i bilo puno baba kilava djeca.danas ujutro opet odem u obilazak i ustanovim da je jelen sa svojim damama napustio naše lovište. poanta je da
nikad više i nikom ne govorim kada nađem trag jelena,nego šutim i svima govorim da nema nikakovog traga.a
ona ekipa iz birtije uvijek samo sluša i ispituje druge gdje što ima od tragova i onda odu i nabiju guzice na čeku pa nekad i odstrele nešto tuđom zaslugom obilaska tragova
baš sam ljut sam na sebe d6
-
Prica se kad vec obajati nakon godinu-dvije u protivnom se nece imat bog zna o cemu pricat moj fazan3 zagi
-
"... ja se sažalim nad njim i uputim ga na koju čeku da sjedne pa mu možda izađe i taj jelen,sebi naravno izabirem idealnu poziciju ... " => Eto, to ti je zbog toga hao z10 zagi
-
Ja uvijek dam prijatelju bolju poziciju,karmičko razmišljanje... zagi
-
kako da mu dam bolju poziciju kad nema pravo na odstrel.
pomozi sirotu na svoju sramotu!!!!!!
-
Lp!
Barem sada znaš, da informacije ostaviš zasebe. d1
Lovski zdravo
Janez L
-
tako će od sada i biti.
-
Moj prvi vepar.
2012.godine odlučujem napraviti čeku i postaviti je na mjestu zvanom Špiglovo.Treći mjesec je bio lijep i uspio sam sve realizirati,napraviti i postaviti čeku.Počinjem hraniti svaki dan,kopajući svrdlom rupe i bacajući unutra kukuruz pomiješan solju.Nakon pet dana sve je izrovano,sreći nema kraja (prva slika).Sada sa još većom voljom poslije posla odlazim hraniti a navečer čekam,Čekam svaki dan kada sam prva smjena od 17-02h a kada sam druga dolazim na čeku u 23 i čekam do jutra.U par navrata došao je,ali nisam bio siguran jel vepar ili krmača i nisam htio pucati a bateriju nisam htio paliti da ga ne prestrašim.
Još tada nisam bio siguran jel vepar ili krmača,dok jedan dan nije ostavio oznaku na stablu.Sada sam siguran da je vepar i odlučujem pucati kada izađe.Drugi dan noseći hranu primječujem dva traga jedan veći a drugi manji,sada opet dilema,neznam šta napraviti kada ponoći izađe.Sada je već prošlo 25 dana od kada čekam "vepra",doma žena ludi,ja umoran od nespavanja,ali volja velika i dalje.
Zaboravio sam spomenuti da je vepar svaki dan pojeo hranu u vrijeme kada sam prošao s čeke.U dva navrata sam ga čuo,ali on je mene prije osjetio.Kada bi dolazio na hranu obavezno bi napravio par krugova oko čeke (širokih) i osjeti moj trag i taj dan nije dolazio dok ja nisam prošao s čeke doma.
Auto sam ostavljao 300m dalje od čeke i uvijek sam dolazio istim putem,čizme sam nosio u bunkeru auta i koristio ih samo kada sam išao na čeku.
Vidim da moram promijeniti taktiku jer vepar točno zna kada sam na čeki (doma već žena ludi na veliko).Odlučujem ostaviti auto kod zadnje kuće u selu otprilike 600m od čeke,i doći na čeku sasvim drugim putem.
Dvadeset sedmi je dan od kada sam lovim svog prvo vepra,dolazim na čeku u 17 h,oblaćno je i kišica rosi.Sjedam na čeku i uzimam lovački vjesnik i čitam,nakon dva sata sjedenja u daljini u gustim brezama vidim veliko crno trčeći prolazi,pretpostavljam da je vepar odmah uzimam pušku i pripremim se.U jednom trenutku čujem ga kako je stao ispod čeke i miruje,srce če mi iskočiti,ne smijem se ni pomaknuti.Pokreče se i sad ga čujem kako lomi na desnoj strani,opet mir par minuta.Opet se pokreće i lomi sada na lijevoj strani i odjednom mir,prošlo je 20min od kada sam ga vidio i zadnji 10 min nema ni glasa.Ja još uvijek pušku držim i čekam,već sam se sav ukočio.Ne mogu vjerovat da je opet prošao,ali u tom trenutku izlazi na livadu i diže glavu i gleda prema meni, u tom trenutku odlučim pucati u čelo.Pucam i pada ,sreći nema kraja,ali sada se diže i gura zadnjim nogama,znam da je kraj.Odgurao se još 10 m u gusto i ostao ležati.
Vepar je bio trogodišnjak s kljovama od 17,8cm i težinom od 120kg.(druga slika).Pucano s CZ Belot HPC.
Kljove ocjenjene s 94 točke,
Najinteresantnije je to što dolazim nakon mjesec dana na čeku a tamo još uvijek onaj veći trag,ali markica za prasca više nema.Poslije je odstrijeljen kilometar dalje u drugo lovištu u srebru su bile kljove.
-
Čestitam na priči i prvom vepru !!! zagi zagi
Šteta što taj nije bio onaj veći ... z14 z10
-
bravooo bravooo bravooo bravooo
zagi
-
Odlična priča. Upornost se isplatila. Čestitam na prvjencu zagi
-
Ova priča budi sjećanja na moj prvi odstrijel divlje svinje. Sa kumom sam hranio na više mijesta u šumi, ali jedno mijesto me posebice dojmilo. Područje "Duboki potok" te čeka broj 1. Cijeli treći i četvrti mijesec nema lova kod nas u udruzi da divljači osiguramo malo mira. Dolazi 01.05 i odlazim u obilazak gore rečenog područja kad tamo svinji kolo vode. Hrana koju smo cijelo vrijeme mirovanja iznosili sva pojedena. Presretan zovem kuma i organiziramo lov. Dan kao osmišljen, ne prevruć, bez vjetra, bez oblaka ma nešto. Sjednem na čeku i istog trena mi se učini da sam čuo svinje ali nisam siguran pa mirujem. Sumrak počinje a ja jasno iza leđa čujem lom grana..srce mi lupa kao u zeca..puška u ruci u ramenu...čujem kako se glasaju...srce hoće puknuti, uši mi se čepa, znoj mi probija imam osjećaj da mi je srce u grlu i da će svinji čuti kako dišam glasno. Ruka me boli od držanja puške i umijesto da sam pušku naslonim na dlan pa na ogrdu čeke, ja pušku naslonim na podlakticu pa na ogradu čeke. Izađe svinče i prjeđe prosjeku na drugu stranu ja u predinfarktnom stanju od adrenalina. Ne skidam oka sa optike koja gleda ravno u gomilu i nigdje dalje. I tad u jednom trenutku u lijevom kutu optike kao da se nešto mrdnulo. Ja usmjerim pušku lijevo a svinče stoji i jede...stoji kao naslikano za idealni pogodak..ciljam tik iza plećke...zagrmi 30-06.. mene zaboli sljepoočnica..desno čujem zalomi par grana i od jednom mir kao kad sam došao na čeku. Čekam 5 min. i razmišljam pa zašto me boli sljepoočnica? Silazim sa čeke i odlazim do mijesta nastrijela kad tamo krv. ostavih ja kapu na krvi i trk kroz šumu po kuma. Mislim da sam se petama u guzicu nabijao koliko sam trčao. Dolazim do mijesta gdje je kum i svjetlim i vičem: kume, keme ajde brzo pucao sam ima krvi. On sa smješkom dolazi do mene i kaže odvojilo je. Mislim si u sebi:"šta je odvojilo?" Dolazimo do mijesta gdje sam nastrijelio svinče a kum kaže:" mora bit blizu ovo ti je plućna krv". Tako je i bilo oko 30-ak metara od mijesta nastrijela ležalo je muško nazime oko 60-ak kg. Sreći nije bilo kraja. Malo mi je bilo žao što nije bilo trofeje ali opet sreća do neba. E sad ono što je mene boljela sljepoočnica je bilo da sam se preveć približio optici i kako nije bila čvrsto u ruci optika me opalila, zaradio sam lijepu čvorugu kojoj su se svi lovci smijali još 5 dana. Inače to je bio i moj prvi lov i tek sam tada vidjeo koliko sam pogrješaka napravio u tom lovu. Na greškama se uči. Puška je bila CZ 550 Lux, kao što sam u tekstu napisao 30-06 kalibar, metak Norma Vulkan i optika Meopta Artemis 2000, 6x42.
-
Čitam sve ove priče i čini mi se kao da sam i ja tamo kad se to događa :D
Odlučio sam s vama svima podijelit jednu priču premda sam se dvoumio da li da pišem o odstrelu srnjaka koji je ujedno i prvi odstrel u mojoj lovačkoj karijeri dugoj pune 2 godine ili o odstrelu prve divlje svinje. Ipak na kraju odabrao sam srnjaka.
Peti je mjesec..otvorenje je počelo drugu subotu u mjesecu. Jedva čekam uzet pušku i otić u lov na srnjaka. Doma baš i nisu oduševljeni jer treba srednju školu završit..sve se skupilo, ispiti, državna matura. Htjeli bi rađe da sjedim za knjigom al želja je ipak veća. Sjedam u auto i odlazim u šumu..usput se upisujem u upisnu kućicu tako da ostali znaju gdje se nalazim. Eto me..u šumi sam..na početku staze kojom se obično ide u pirš jer prolazi pokraj livada na kojima se često nalaze srnjaci. Pokušavam bit što tiši al jednostavno sav drhtim od uzbuđenja i baš moram stat na svaku grančicu. Dolazim do prve livade, ništa..počekam 15 minuta i krećem dalje..putem razmišljam i razrađujem sve moguće situacije. Eto me kod ulaza na drugu livadu..gledam al malo mi smeta ljeskovo grmlje pa se moram pomaknut naprijed..napravim 2 koraka kad iz dola izleti srnjak i odbauče od mene. Naravno ja sav razočaran, najrađe bi odmah prodao pušku i ostavio se lova. Ostatak lova vidio sam još 2 mlade košute i jednog jelena.
Dani su prolazili a ja sam nanizao 7 odlazaka u lov. Imao sam priliku pucat na 2 srnjaka al jedan je bio mlad..špicer sa perspektivom..moja procjena je bila..a drugi, drugi je otišao jer se nisam snašao.
Tako je došao i 26.5. Nedjelja..baš je prestalo kišit..sljedeći dan imam državnu maturu iz hrvatskog. Trebalo bi sjedit pred knjigom i učit al misli lutaju livadama. Čujem korake po stepenicama. Ide tata po pušku. Sprema se u lov a da mi nije rekao. Naravno da je uslijedio protest. Opet moji nisu oduševljeni al nemože se tu ništa. Sjedamo obadva u auto i pravac na početni položaj. Dogovorimo se tko će gdje. On u pirš na dio koji zovemo Sevski vrh, a ja pravac dio koji zovemo Travniki. Dolazim do jedne male livadice..gledam..šuljam se i krajičkom oka spazim srnjaka. Mislim si " uf budalo glupa..opet ne paziš" i naravno ode on. Nastavak dalje do livade na kojoj je čeka. Mislim si..sjest ću tu pa kako bu bu. Al opet me nešto vuklo dalje..i produžim. Dolazim na zadnju livadu..mislim si..pa tu je uvijek srnjak..mora bit neki. Polako se šuljam..sve mi se više otvara livada. Najedom neki štropot kad ono prema meni iz te livade dvije srne trče. Meni upitnik nad glavom. Otkočim pušku i stojim mirno..par sekundi iza njih eto srnjaka i zastaje..brzo dignem pušku i pogledam rog..visok, tanak..pokušavam nanišanit al ode one..al pogledao je iza sebe. Čudim se zašto iza sebe. Kad eto iza njega drugog srnjaka..fućnem ja i on se zaustavi..gleda me..opet dignem pušku vidim krasan šesterac. Uspijem nekako nanišanit i opalim..srnjak skoči i trk u dol. Prva moja misao da sam ga promašio. Al ajde..nekako se smirujem i idem na mjesto di srnjak stajao. Vidim krvi..i 30 metara dalje u dolu leži moj prvi srnjak. ref Prilazim mu polako..gledam..sam sebi ne vjerujem da sam uspio pogodit. Stvarno prekrasan šesterac..Odvlačim ga na livadu gdje ga slikam i vadim crijeva. Kad sam pucao bilo je negdje oko 19:30. Kad eto drugog problema..nema signala za mob. Kaj sad???..ništa..pušku na leđa i vučem ja srnjaka nazad. Kad eto uhvatilo signala i zvoni mobitel. Pita tata dal sam ja pucao. Kažem da jesam i da vučem srnjaka prema autu. Kaže tata ajde se ti okreni pa vuci nazad na livadu pa budem ja okolo skroz došao sa autom po tebe. Eto tate nakon nekih sat vremena. Čestita mi..strpamo srnjka u auto i put kući. Doma dolazimo nešto prije 22h...usput smo se zaustavili kod dede da mu pokažemo srnjaka. Deda ponosan jer mi je on prepisao njegovu kombinirku s kojom sam i odstrijelio srnjaka.
Tako smo taj dan priveli kraju..dan pun uzbuđenja. Dan koji nikada neću zaboravit. Nakon obrade trofeja, mjerenja i gledanja..ocjena je iznosila 85,23 CIC točaka. Naravno, to nije služebno još..služebna ocjena će bit krajem ovog mjeseca al se neće puno promijenit.
Eto..nadam se da sam vam uspio bar malo stvorit sliku kako je sve to bilo...nisam baš neki pisac al nešto je ispalo od toga svega. z10
zagi
-
Svaka čast na odstrelu srnjaka i odlično prikazanoj atmosferi lova ! No ja sam malo stariji i pragmatičniji pa me zanima kako je prošlo na državnoj maturi ? d1
-
Državna matura prošla veoma dobro i eto me sad na tehničkom fakultetu u Rijeci...prva godina elektrotehnike z14
-
Prvi se uvijek pamte, doživotno. Iskrene čestitke.
-
Crni d1 zagi
-
Državna matura prošla veoma dobro i eto me sad na tehničkom fakultetu u Rijeci...prva godina elektrotehnike z14
čestitam - i na jednom i na drugom zagi
samo nemoj nikad zapostavit lov zbog faksa - cijeli život se uči ! ;) ;D
-
Hvala svima na čestitkama zagi
Ma lov nikada neću zapostavit..od kad sam prohodao, sa tatom i dedom sam išao nosit kukuruz za divlje svinje. Zapravo u početku su oni nosili i mene i kukuruz pošto je trebalo malo duže hodat al kasnije je to došlo na svoje happi tako da to je u meni od ranog djetinjstva i prema lovu, prirodi i životinjama imam neki poseban odnos i osjećaj.
Sad imam manje vremena pošto doma dolazim samo za vikend al kad se sve raspodijeli kako treba, nađe se vremena i za faks i za lov i za uživanje. :D
-
Lijepo crni, čestitam na svemu! just just just zagi
-
Čestitam Crni na prvjencu zagi. Odlična priča.
-
bravooo
Lijepa prica zagi
-
Doma baš i nisu oduševljeni jer treba srednju školu završit..
Ovaj dio mi je najbolji happi
Crni prekrasna priča d4 bravooo
d1
-
z14
bravooo crni, bravooo
Priča je prva liga.
d4
z10
-
U dokolici predblagdanskog poslijepodneva u mislima se vraćam na neke doživljaje u nekim prošlim mračnim vremenima, rekli bi neki kad je Bog hodao po zemlji.
Lovište nikad veće, članarina nikad manja. Preko 8000 h lovišta od toga 3000 šuma. Šuma hrast, grab, jasen, vlažna, plavna. Šumske livade preuzima amorfa. Godina je negdje 976, 977. Društvo 36 članova, od toga možda 10 karabina i možda 2- 3 snajpera. I tako divljači nešto srneće, pojavljuju se sporadično svinje, ali i jeleni tu i tamo. Predsjednik društva bivši partizan sada sekretar komiteta i predsjednik općine. Ponekad nastupa ko šerif, ali za društvo dobar. Da nismo tada izgradili lovački dom ne bi nikad. A u društvu jedan stari lovac još u dobroj kondiciji, poslovođa stovarišta trupaca, zove se Muha, kažu zajeban, ali ima olakšavajuću okolnost. Starija kćer mu je upotrebljiva. I tako Muha ide povremeno u lov na nisku divljač, a išao bi na srnjaka, al nema karabin. Ofira on oko utjecajnih članova, koji pak se motaju oko predsjednika, čuj druže predsjedniče Muha je pred zalaskom, nikad nije odstrelio srnjaka, daj da mu odobrima sačmaricom, a poslije svi kod pevaljke Muha časti. Da teško žabu u vodu naterat. Može.
I tako izviđamo srnjaka cijeli tjedan, tu je na 30 m. Dođe subota lovni dan srnjaka nema. I tako iz tjedna u tjedan ili mu je daleko, ili ne izađe ili Muhu žena ne pusti u lov. Uglavnom sezona prolazi. Vidi lovnik vrag šalu nosi, ništa od pevaljke. Subota par ljudi na zbornom mjestu, vidi lovnik ljudi od povjerenja. Dečki u onom šumarku je srnjak, treba ga potjerad da Muha odstreli, a onda krštenje i festival do jutra. I tako Muha ti stani tu iza grma, tu ti bu došel srnjak, pazi da ne fulaš, a vi mladi obiđi šumarak i lagano potjerajte.
Rečeno učinjeno. Lagani prigon i pred Muhom na 15 m stvori se srnjak. Lijep šesterac, stoji i gleda. I diže Muha svoju bokericu, vidi već trofej na zidu stisne donju, kad ono pfffffff, stisne gornju opet pffffff srnjak zabauče i ode, a iz cijevi se lagano iskotrlja sačma i padne lovcu pod noge. Lovnik baca šešir, širi ruke, šta je?
Pizda joj materina i ženi, opet nije stavila barut u patrone kaže Muha. Dakle njemu je žena punila patrone. I umro je bez srnjaka, a mi ostali bez cajke i fešte.
Ali još to nije kraj. Paralelno isto društvo isto vrijeme isto lovište, ali drugi lovac. Ivica, dobričina, fini stolar, napravi za društvo sve šta treba, prilično nagluh pa ga zovemo Šumenko. Dugogodišnji lovac pasivan, ali sad ga malo okupiralo društvo pa se aktivirao, krenuo u lov uz obavezno dopuštenje žene. Španjolska položara šesnajstica. Strelac, ma zaboravite, ali bar nije opasan po okolinu kao mnogi danas. I tako dolazi Šumenko u lov na motoru MZ šesnajstica preko leđa, sjedi na čeki, al ne puca, ali učestvuje obavezno u podjeli mesa. Ali sad bi i on srnjaka. I dečki ako ga strelim dajte mi ga cijelogj ja bum sve platil i idemo k meni u klet. Nas je malo i lako ćemo se odreći svog dijela mesa u njegovu korist, ali moraš imati karabin.
I dobro posudi on karabin sa optikom od prijatelja. Dođe do čeke napuni pušku
kad zatvarač zaglavi. Ništa neće silovat ajde k majstoru. Odglavi majstor pušku vidi grešku. Karabin je 7x64 al je municija 30-06. Greška kod isporuke. Sad posuđuje kombinaciju. I tako nikako da pukne, više neznam jel je nemiran ili ne vidi dobro, ali ništa se ne događa. I tako jednu subotu uhvati nas nevreme u pol lova. Pada puše grmi, skinuli se sa čeka i vraćamo se doma. Franjo vozi Wadburg do njega sjedi Šumenko sa punom kombinacijom za svaki slučaj, a ja otraga. Muzika svira u autu, na pol puta do izlaza iz šume u grabi kraj puta srnjak brsti vrbu. Doslovno 5 m od auta. Franjo koči Šumenko gleda i ne shvaća šta se događa, Franjo pokazuje gestikulira rukama, aha sad i ovaj vidi srnjaka koji ne reagira zaokupljen svojim poslom. Otvara se prozor srnjak brsti, gura cijev van, srnjak brsti, Šumenko nišani i čuke se klik, pa opet klik. Srnjak zabauče skoči i odeeee. E te bog kad ga nisi sad strelil nebuš ga nikad kaže Franjo i po gasu. U stvari Šumenko je cijeli lov sjediuo sa praznom puškom i na čeki i u autu. Zajebancija je trajala godinama, i umro je bez srnjaka.
-
bravooo
zanimljivi dozivljaji i lijepa prica 1liga zagi
-
U tim davnim vremenima divljač je bilo puno teže odstrijeliti nego danas, em je pojedine divljači bilo manje a tehnologija je bila bazirana na mehanici (oružje). Onaj tko bi d7 srnjaka ili kakvu DS o tome bi se pričalo mjesecima, no danas sve je drugačije........................
Zanimljiva i pomalo smješna priča Laufer 223, d4.
-
Laufer 1liga priča.
-
bravooo zanimljive priče. zagi
-
Jedna ljepa priča
U lovu na srnjaka ja i moj otac.Predvečer ja i on se zaputimo se ulov na jednu prelijepu poljanu gdje ima jedan srnjak.Putem ja i otac se šalim zezamo kako ću ja ubit srnjak al sve u šali.Dolaskom na prelijepu poljanu ja nahranih svoju mezimicu sa RWS 13g.Mezimica je puškarna Kranj 8x57.Šetajući lagano tražeći rašlje za naslon začu se glas srnjaka vau jedan pa drugi.Ja rekoh nije nas osjetio al otac šapnu meni enoga trči.Kad on jedan drugog gare i pravac na nas dvojcu idu.Ja baci dalekozor otkoči mezimicu i velim ej a on kapitalac stade pred mene na 10 metara traf prvi pade drugi bježi,a ja sav u šoku zanjim prepunim mezimicu i zazviždim a drugi stade na brdašcu i pogledaj prema meni a Mezimica pušti zvuk i pade drugi.Jedan od naj ljepši lovova u mom životu.Uslijedio je slikanje čestitanje i veselje otac sav vesel čestita.Prvi srnjak je umedalji star preko 7 godina,a drugi trogodišnjak prelijep.Neki lovovi se nezaboravljaju.
-
Gari ubio temu ! happi happi happi
-
Gari ubio temu ! happi happi happi
happi happi happi
-
Au,dobro da nije naišao autobus s ekskurzijom, šala z14
-
Upravo radim neku medusmjenu na poslu(ili bolje reci ne radim jer sad imam sat vremena lufta) i nesto cackam po forumu. Citam ovu temu pa da napisem par recenica o svom prvom odstrelu divlje svinje. Bilo je to prije nekih pet godina...iza sebe sam imao odstrel par lisica i jednog srnjaka. Karabin sam tek nedavno kupio. U lov me je vecinom uveo bratic,proveo sam s njime dosta vremena po cekama i nagledao se sveg i svaceg. Njega bas i ne prati glas da je hrabar tako da su zli jezici uvjek pricali da idemo zajedno zato jer je njega strah...ja cu samo nadodati da di ima dima... ;D i tako smo se i ovaj puta uputili cekat svinje,zajedno na jednu ceku,jer vratit se treba po mraku a suma je strasna. Ta se ceka nalazi u jednom jarku a na petnaest metara od nje je kaljuziste. Tragovi u blizini odaju svinjsku aktivnost na ovom terenu.Polako pada mrak a u sumi je sve zivlje i zivlje. Osluskujemo u tisini i svaki stiscemo svoju pusku. U mojim rukama zastava 3006 napunjena sa tri groma,a u njegovim marochi kombinirka 7*65r sa belotom sp i sacmom za lisicu. Uskoro postajemo svjesni da dolaze svinje po jarku. Lovacko srce pocinje udarati u nekom drugom ritmu,dah postaje sve plici a svinje su sve blize. Postajemo svjesni da su tu negdje ispred nas. Bojim se i disati a kamoli pomicati. U stavu smo za pucanje otkako smo ih culi da dolaza bas ovamo. Palim lampu i vidim tri komada nazimadi oko pedeset kila. Promatramo ih kratko i za sekundu one krecu...ubrzo nam dvije zamicu u grm a ja lovim zadnju u optiku i pritiscem okidac. Pucanj odjeknu jarkom,jeka odzvanja...i zadnja nam je nestala iz vidokruga...pogledam bratica a on preklapa pusku i vadi cahuru van. Uopce nisam cuo da je pucao a ni on da sam ja. Pucnjevi su nam se stopili u jedan. Pricekamo par minuta i silazimo s ceke...naravno ja prvi... ubrzo nalazimo krv. Desetak metara dalje lezi musko nazime a na njemu samo jedna rupa od metka :shok: ja sam siguran da sam je pogodio dok bratic bas i nije. Prostrijel citavom duzinom identican,ulazna rana ista ko i izlazna tri cetri cm siroka. Nekako smo se usuglasili da je to od groma,ali sumnja ostaje...mozda mi to ipak nije prvi odstrel divlje svinje,tko zna zagi
-
možda ste i puknuli kroz isttu rupu? happi
zanimljiva priča.barem je istinita. z10
-
Jeste da je skoro nevjerovatno ali bas zvuci na istu rupu od oba hitca, ispuco sam dosta groma na divljac i ulazna rana nikad nije tolika jedino ako je zrno prije toga vec nesto zakacilo
-
U dokolici predblagdanskog ozračja sjetih se jedne priče iz vremena kad su akteri bili malo mlađi, a srnjaci malo stariji. Nije bilo ni fejsa ni kompjutora, družili smo se intenzivno vikendima u lovu, lovili, pili, zajebavali, živjeli zdravije nego danas.
RAZMIŠLJANJA UZ HITAC
Između ljudi što pjevaju život
I grabe užitke iz noći i vina,
Ima ih koji padajuć rastu,
Padajuć rastu ko lavina.
I grabe užitke iz noći i vina. A ima li večih užitaka od lova, žena i vina? Iz čega ja grabim užitke?
Sviće. Sjedim na visokom zasjedu. Iza mene prostire se desetogodišnja branjevina, ispred mene kompleks mlade pšenice, dokle oko seže. Odnekud iz udaljenog sela lahor donese zvuke limene glazbe. Budnica. Prvi je svibanj, praznik rada i praznik za svakog lovca, otvorenje lova na srnjaka. Iza leđa iz branjevine sva sila ptica pjevica raduje se žuivotu, pozdravlja novi dan. Šuma se budi. Iz dubine branjevine, ondje gdje se spaja sa debelom šumom dopire baukanje srneće divljači. Ili su ih uznemirile divlje svinje na povratku iz svojeg nočnog harača ili kakav stari teritorijalni srnjak tjera uljeza. Šuma je gotovo sasvim prolistala. Nosnice mi draži miris rascvjetalog bagrema, miris proljeća. Cijelu godinu sanjam proljeće, željno iščekujem svog crvenog princa u jednom od prvih izlazaka. Noć prije lova provodim u groznici, spavanja nema. Sad sjedim na visokom zasjedu, žudno iščekujući što će mi donijeti jutro. Od jutarnje rose hlače su mi mokre do iznad koljena, propisno sam pun reume. Plod dugogodišnjeg bavljenja lovom. Da, jutarnja je rosa kriva za moju reumu. Dolazeći na jutarnji doček moram prijeći do zasjeda ili nisku branjevinu ili visoku travu. Visoke ribarske čizme daju šum, nepromočive nogavice također, pravog rješenja nema, osim bešumnih pamučnih hlača, a one upijaju vodu. I tako možda tisuće puta prilikom dolaska i odlaska sa zasjeda. Razmišljam je li promašaj forsirati jutarnji doček srnjaka kad u mokrim hlačama satima uredno sjedim na zasjedu ne misleći na zdravlje. Srnjaci redovno izlaze na pašu i poslije podne, i poslijepodnevni lov može biti uspješan. Da može biti uspješan, ali nema draži jutra, nema jutarnje svježine, nema biserne rose i buđenja šume. Draže mi je praskozorje od sumraka. Možda sam kroz sve ove godine pogriješio. Možda sam trebao forsirati poslijepodnevni lov, a ujutro kao sav normalan svijet biti u krevetu. Samo svevišnji zna odgovor. Jedno je sigurno: da sam više lovio poslijepodne, a manje ujutro, manje bi me boljela koljena, manje razdirala reuma. Gdje je tu promašaj, još uvijek nisam siguran. Promašaj, što je to? Dogodi se da pucaš u divljač i siguran si u pogodak, a divljači nema. Nema krvi, nema dlake-promašaj. Poznajem ljude koji su u životu upoznali jednu ženu i s njom ostali cijeli život. Kroz život drugih nekih prošlo je mnogo žena, a ostali neoženjeni. Koji su promašili nisam siguran. Sviđaju ti se plavuše, a oženiš se crnkom. Je li to promašeni život? Svakako nije, ali kad čovijek preko noći postane ohol, kad izgubi prijatelje, kad nema s kime iskreno popiti čašu vina, e to je promašen život. S lijeve strane zasjeda izlazi srnjak. Posve je blizu zasjeda. Već na prvi pogled vidi se da je mlad. Rogovi još djelimično u bastu, iznad njuške prepoznatljiva bijela mrlja, gabler druga godina. Pola je siv, pola crven, tanak vratić, nježna građa. Zastao je u hodu, visoko podiže glavu njuši zrak, prednju nogu još nije spustio. To je trenutak kad blista u punom sjaju. Sjetim se velikog Jože Horvata. Svaka životinja ima čas kad blista u punoj ljepoti. Vuk kad po tragu goni žrtvu, to je vuk. Tetrijeb kad u osvit zore spuštenih krila pjeva ljubavnu pjesmu. Vidra u igri. Vjeverica kad capicama pridržava i gricka lješnjak. Lisica u času vrebanja. Divlja mačka neposredno prije skoka. Vepar osamljen. Srna u času nemira, kad zastane u hodu, kad okrene onu svoju ljupku glavicu, a prednju nogu još nije spustila. Jelen kad svoje močno rogovlje spusti na leđa i riče.
Istok se crveni, sunce će izaći svakog trena. Daleko iza mojih leđa zagrmi karabin. To je prijatelj Zlatko na početku branjevine. Zlatko, gospodin i đentlemen. Pažljivo bira grla za odstrel, a hoće ga i divljač i žene i posao. U lovu obavezno nosi kravatu, svaki odstrel časti ručkom za sve sudionike lova, ponekad se fura na boema, živi život za lov, žene, vino i gitaru. To je pravi spoj. POsao mu dobro ide škrt nije. On je pogodio, jasno se čuo tupi udar kugle, dakle za doručak jetrica sa bijelim lukom, a i ručak je osiguran, u lokalnoj birtiji.
Je li me srnjak dobio u nos ili je reagirao na hitac, okrenuo se kao da ga je munja ošinula i bjež u polovicu pšenice. Pratim ga dalekozorom. S izlaskom sunca daleko u pšenici uočavam mrlje. Zumiram sliku. To srneća divljač leži u pšenici, ima ih desetak. Srne, dvizice, nekoliko mladih srnjaka jedan srednjodobni i to je sve. Prije dvadesetpet godina pun lovačke groznice i neobuzdane strasti pucao bih na prvog srnjaka kojeg bi ugledao, iz pohlepe za trofejom i straha da se odstrelna kvota ne ispuni prije nego ja odstrelim. Većina mladih negativno je slijedila moj primjer. U društvu gdje sam tada lovio edukacije nije bilo. Važno je da se odstreli šesterac. Nažalost danas mogu posvjedočiti da neki novi lovozakupnici, od kojih neki nemaju ni lovačkog ispita iz pohlepe i želje za dokazivanjem, bahatosti, gramzivosti za zaradom ili želje da nadoknade lovozakupninu pucaju na sve što se miče u lovištu, opasno time zadirući u matični fond i doslovno pljačkaju prirodu, a priroda ipak nije nepresušno bistro vrelo.
A što su moje mete danas? Danas nakon mnogo godina učenja i sazrijevanja, odstreljujem sjedoglave starce, istrošenih zuba, niskih tupih rogova, kratkih debelih vratova. Odstreljujem i one koji nisu pogodni za rasplod, a pri tom mi je najveći užitak precizan pogodak metkom koji sam ručno sam napunio. Ako mi jutros kojim slučajem izađe kakav dobar starac, hoću li pucati? Hoće li me uhvatiti lovačka groznica kad vidim trofej?
Tik uz rub branjevine u pšenicu izašao zec. Diže se na zadnje noge, motri, umiva se prednjim šapicama. Jednom sam u zimskom lovu odstrelio zeca. Priđem mu još se koprcao. Uhvatim ga za stražnje noge, a on se u posljednjem smrtnom grču trznuo i slobodnom nogom razderao mi ruku do krvi. Trenutak napažnje, neiskustva ili osveta mrtve divljači. Drugom prilikom otvorenog sam srnjaka objesio za granu da se iscijedi. Grana pukne, srnjak pada, hvatam ga u padu, a rog mi razdere dlan.Prije više godina nekoliko snježnih noći čekao sam krupnog vepra. Kad sam tog crnog viteza napokon sav smrznut odstrelio, ni nakon dugog iskuhavanja nikako da izvadim sjekače. Siguran da su sjekači dovoljno rasklimani da ih izvučem snažnim trzajem na brusnu plohu rasiječem dlan. Trenutak nepažnje ili osveta za uzeti život?
Nešto hoda u branjevini s moje desne strane. Ide pa stane. Oprezno je. Procjenjujem na visokim je nogama, srneća divljač. Kašlje, štrk, ima nosni štrk. Hrapavo diše, puna je štrka. Izlazi u pšenicu ide laganim hodom prema sredini table. Potpuno je siva. Naizgled je u dobroj kondiciji, a hoda čudno. Osmatram ju dalekozorom. Čini mi se da nema prednju desnu nogu. Sad okreće poludesno i jasno mogu vidjeti da nema noge iznad koljena. U ovim izrazito poljoprivrednim krajevima gdje su veliki poljoprivredni kompleksi često se odstreli osakačena divljač. Učinak poljoprivredne mehanizacije. I ovoj je srni vjerovatno dok je bila lane, kosilica odsjekla nogu. Sad bi ju trebalo odstreliti. Dobro je razvijena, ali ne mogu sa sigurnosti procijeniti bremenitost. Bojim se pogrešnog odstrela, neka pričeka zimu. Ono udaljeno krdo više ne leži. S prvim zrakama sunca podizalo se i raspaslo po tabli. Onaj srednjedobni srnjak u sredini table možda i nije tako loš. Vrat mu daje četri godine. Rog zbog daljine ne mogu točno procijeniti, ali vidim da je dobro iznad uha. Pase mirno, osjeća se sigurno u sredini table. Za hitac na takvu daljinu treba imati visokorazantni srneći kalibar i puno jači snajper. Visokorazantni srneći kalibar što je to? Zrno malena promjera, male težine,jakog punjenja, velike brzine i putanje s malim padom. Idealno za divokoze u planini i srne u ravnici. Prednost daleki hitac. Mana: Traži čistu metu, izaziva jake krvne hematome. U nedostatku specijaliziranog kalibra nosim univerzalni 7x65R zrno ABC 10 grama. Dobar u nedostatku boljeg.
Jako baukanje iza leđa vrati me u stvarnost. Učestali drečavi i kratki mukli bauk putuju branjevinom. Netko nekoga naganja? Stari zločesti teritorijalac protjeruje mladog uljeza koji mu se drznuo uči u teritorij. Kratkotrajni šum suhog lista, potmuli topot papaka u branjevini i mladi drznik već je u pšenici. Mladi špicer potpuno crven izbezumljen u paničnom bijegu. U punom trku progoni ga stari srnjačina kvadratnog tijela, kratkog debelog vrata, sijede glave. Potpuno siv. Od nekad močnog rogovlja ostale su dvije špice nešto iznad uha, debele pri bazi, visoko polirani vrhovi. Parožaka nema. Apsolutni gospodar teritorija gonjan ljubomorom i mržnjom istrčao je na čistinu progoneći mladog drznika. U punom su trku. Za hitac ću možda imati sekundu-dvije. Kratak snažan zvižduk, starac staje kao ukopan. Groznica u križu snajpera. Šteher, hitac. Karakterističan skok i pad u vatri. Jeka pucnja putuje branjevinom i gubi se negdje daleko, daleko na obroncima Bilogore. S osamljenog hrasta prhne grivaš. Ljepota lova prestaje.
-
Laufer što reči nego bravooo,doslovno si i na mene prenio dijelič adrenalina upakiranog u prekrasno ispričanoj priči zagi
-
1liga
-
Svaka cast laufer!
jesi razmisljao da te sve price srocis u jednu zbirku.
'lauferove lovacke price' :)
stvarno imas smisla za pisanje.
prekrasno, svaka cast!
-
bravooo skidam kapu Laufer
-
Laufer bravooo čitajući priču imao sam osjećaj da sam ja na toj čeki zagi
-
bravooo 1liga ludiloo just
ostah bez riječi.. i pročitah post iznova.. treći put..
-
bravooo Majstore.
-
bravooo Laufer d4 1liga zagi
-
Fantastična priča bravooo zagi
-
Eh da su ovakve lektire u školi bile.. ;D
ludiloo bravooo
-
Jako lijepo, kolega Mladene, ni Turgenjev se ne bi posramio. Mene je priča vratila u djetinjstvo, u rane 70-te, kad sam se inficirao lovom. Tada su u Lovačkom vijesniku pisali Bogdan Stopar, Lazar Raić, pa Vlatko Šarić opisivao svoje predivne "Susrete s lisicama"... Kad smo već kod Vlatka Šarića, zna li itko jesu li te prekrasne pripovjetke ikad publicirane kao jedna cjelina ? Od mene veliki kompliment, kako za literarni stil, tako i za zavidnu razinu pismenosti, koja je u Hrvatskoj na jezivom nivou, pa i profesionalni lektori propuštaju gafove kao "jel" umjesto "jer", "ju" umjesto "je" i "sumlja" umjesto "sumnja"... uf
-
Lijepa priča z14
-
Uvaženi kolega Laufer 223 !
Sa malim zakašnjenjem dozvolite mi da Vam se zahvalim na ugodnim trenutcima dok sam čitao Vaš zapis iz lova .
Podsjetili ste me na moje početke bavljenja lovstvom i sve ono što sam kroz puno godina doživio sudjelujući u lovnim aktivnostima , a Bog mi nije dao znanja i mogućnosti da na takav način poput Vas prezentiram kolegama i ljudima koji vole takav način života, istinu i ljubav spram prirode !
Ne bih želio da krivo shvatite , no Vaš prilog ovom Forumu je ne nešto što Vas i nas diže iznad običnog i svakodnevnog.