Lovačke priče-istiniti događaji,već sam pisao o tome na raznim temama,ova je ova pravo mjesto za jednu lovačku i to istinitu
.Imam problema u pisanju , jako sam puno pisao pa neznam dali sam o tome pisao ili nisam ,što i nije neki problem jer vjerovatno ni vi to nećete znati ako neznam ja :D
Ako sam ja zaboravio,prepostavljam da ste i vi,pa možemo pisati i ponovo, mislim da nisam o ovome,mali problem je samo ako sam već pisao a priča se ne poklapa 100%,u nekim sitnim detaljima koje sam napisao po sjećanju .
Poslije tog događaja ,više ništa nije bilo isto, nisam više govorio da je sigurno,na pitanje kolega dali imam kakav predosjećaj za dolazak divljači ,mojo odgovor je poslije bio,ma trebala bi sigurno doći ,samo se bojim da joj se na putu nešto ne dogodi.
.
Počnimo od početka,znao sam da jedan dobar vepar dolazi dosta večeriju zaredom na jedno mjesto gdje je na zemlji pronalazio svježe smokve koje su pale sa stabala i koje ljudi nisu kupili za sušenje.Ja nisam imao vremena čekati,što je baš teško za povjerovati ali je bilo baš tako.
Bilo je i nepovoljnog vremena ,ali sam utvrdio redovne dolazke 8 dana za redom,baš svaku noć ,dolazio je na mjesto,istom stazom,bezbrižno i opušteno,kao bi ja rekao ,biti će to laganica.
Jednu večer sam ga pričekao,bio sam siguran da će doći radi neprekidnog niza dolazaka,vjetar je bio povoljan,put kojim je on dolazio poznat,a i nije mogao doći neprijećen,j jer je teren bio takav,odnosno nije mogao doći bez šumova.
U pravcu dolaska ima nekoliko kuća ,ljudi drže pase, a oni mi uvijek najave lajanjem dolazak DS , i pola sata ranije.Bude i lažnih uzbuna kada pasi laju na muflone,lisice i druge životinje,ali na DS jedan od njih laje posebno žestoko.
Nije bilo sumlje da će doći ali kada u kojem djelu noći,tada sam ja uporan ako treba ostajem i cijelu noć,ponoć je brzo došla,pojeo sam svoju večeru koju uvijek imam za ovakve izvaredne situacije , i čekao svoj plijen.Što se vrijeme približavalo jutru ,ja sam bio sigurniji da mora doći ,jutro me dočelako kao majmunčića ali malo jačeg,svanulo a ja nisam mogao vjerovati da ga nema.Više dana sam obilazio ali nikavih tragova nije bilo,kao da je u zemlju propao,nije baš propao ali nisam ni puno pogrešio.Zvao sam ostale kolege lovce,dali je netko čekao,pucao,ranio,odstrelio,znao sam kojim se područjem kretao,nikakva znaka ni traga.
Nakon 10 dana ,dojave mi ljudi koji imaju u blizini svoju zemlju ,da ispod magistrale skoro 2 kilometra od mjesta čekanja, nešto jako smrdi ispod ceste a nije bilo vidljivo sa ceste.
Ja odem tamo ,nešto mi je govorilo da se radi o mom nesuđenom vepru,spustim se,ljetno doba ,velike vrućine,smrad da želudac hoće da pobjegne kroz grlo,stisnem nos a i grlo,a u grmlju,on moj veliki vepar ali od vrućine još veći,prijeti da ako pukne da ubija sve u krugu 15 metara.
Tako je rješena misterija ,zašto nije došao,razlog je očito opravdan, na osnovu tragova koje sam pronašao na cesti ,tragova kočenja kamiona , izgleda da ga je udario kamion kada je pretrčavao jadransku magistralu na djelu gdje se vozi brzinom od 80 kilometara na sat.
Zašto vazač nije prijavio,dali zato što nije imao štete ili iz samo njemu poznatih razloga,ja neznam ,samo znam da je to bio onaj koji nije došao onu večer,jer je poginuo 2 sata prerano.
Jednostavno nije mu bilo suđeno da dočeka to jutro ,da je preživio pretrčavanje ceste, stradao bi vjerovatno od moje puške.
Od tada ja imam uzrečicu kada me kolegi pitaju za moj predosjećaj kažem,da vjerovatno će doći ako mu se nešto ne dogodi.
Pozdravlja vas iša, i da znate neću vam to naglašavati svaka moja lovačka je istinita
