Moj prvi vepar.
2012.godine odlučujem napraviti čeku i postaviti je na mjestu zvanom Špiglovo.Treći mjesec je bio lijep i uspio sam sve realizirati,napraviti i postaviti čeku.Počinjem hraniti svaki dan,kopajući svrdlom rupe i bacajući unutra kukuruz pomiješan solju.Nakon pet dana sve je izrovano,sreći nema kraja (prva slika).Sada sa još većom voljom poslije posla odlazim hraniti a navečer čekam,Čekam svaki dan kada sam prva smjena od 17-02h a kada sam druga dolazim na čeku u 23 i čekam do jutra.U par navrata došao je,ali nisam bio siguran jel vepar ili krmača i nisam htio pucati a bateriju nisam htio paliti da ga ne prestrašim.
Još tada nisam bio siguran jel vepar ili krmača,dok jedan dan nije ostavio oznaku na stablu.Sada sam siguran da je vepar i odlučujem pucati kada izađe.Drugi dan noseći hranu primječujem dva traga jedan veći a drugi manji,sada opet dilema,neznam šta napraviti kada ponoći izađe.Sada je već prošlo 25 dana od kada čekam "vepra",doma žena ludi,ja umoran od nespavanja,ali volja velika i dalje.
Zaboravio sam spomenuti da je vepar svaki dan pojeo hranu u vrijeme kada sam prošao s čeke.U dva navrata sam ga čuo,ali on je mene prije osjetio.Kada bi dolazio na hranu obavezno bi napravio par krugova oko čeke (širokih) i osjeti moj trag i taj dan nije dolazio dok ja nisam prošao s čeke doma.
Auto sam ostavljao 300m dalje od čeke i uvijek sam dolazio istim putem,čizme sam nosio u bunkeru auta i koristio ih samo kada sam išao na čeku.
Vidim da moram promijeniti taktiku jer vepar točno zna kada sam na čeki (doma već žena ludi na veliko).Odlučujem ostaviti auto kod zadnje kuće u selu otprilike 600m od čeke,i doći na čeku sasvim drugim putem.
Dvadeset sedmi je dan od kada sam lovim svog prvo vepra,dolazim na čeku u 17 h,oblaćno je i kišica rosi.Sjedam na čeku i uzimam lovački vjesnik i čitam,nakon dva sata sjedenja u daljini u gustim brezama vidim veliko crno trčeći prolazi,pretpostavljam da je vepar odmah uzimam pušku i pripremim se.U jednom trenutku čujem ga kako je stao ispod čeke i miruje,srce če mi iskočiti,ne smijem se ni pomaknuti.Pokreče se i sad ga čujem kako lomi na desnoj strani,opet mir par minuta.Opet se pokreće i lomi sada na lijevoj strani i odjednom mir,prošlo je 20min od kada sam ga vidio i zadnji 10 min nema ni glasa.Ja još uvijek pušku držim i čekam,već sam se sav ukočio.Ne mogu vjerovat da je opet prošao,ali u tom trenutku izlazi na livadu i diže glavu i gleda prema meni, u tom trenutku odlučim pucati u čelo.Pucam i pada ,sreći nema kraja,ali sada se diže i gura zadnjim nogama,znam da je kraj.Odgurao se još 10 m u gusto i ostao ležati.
Vepar je bio trogodišnjak s kljovama od 17,8cm i težinom od 120kg.(druga slika).Pucano s CZ Belot HPC.
Kljove ocjenjene s 94 točke,
Najinteresantnije je to što dolazim nakon mjesec dana na čeku a tamo još uvijek onaj veći trag,ali markica za prasca više nema.Poslije je odstrijeljen kilometar dalje u drugo lovištu u srebru su bile kljove.