U dokolici predblagdanskog poslijepodneva u mislima se vraćam na neke doživljaje u nekim prošlim mračnim vremenima, rekli bi neki kad je Bog hodao po zemlji.
Lovište nikad veće, članarina nikad manja. Preko 8000 h lovišta od toga 3000 šuma. Šuma hrast, grab, jasen, vlažna, plavna. Šumske livade preuzima amorfa. Godina je negdje 976, 977. Društvo 36 članova, od toga možda 10 karabina i možda 2- 3 snajpera. I tako divljači nešto srneće, pojavljuju se sporadično svinje, ali i jeleni tu i tamo. Predsjednik društva bivši partizan sada sekretar komiteta i predsjednik općine. Ponekad nastupa ko šerif, ali za društvo dobar. Da nismo tada izgradili lovački dom ne bi nikad. A u društvu jedan stari lovac još u dobroj kondiciji, poslovođa stovarišta trupaca, zove se Muha, kažu zajeban, ali ima olakšavajuću okolnost. Starija kćer mu je upotrebljiva. I tako Muha ide povremeno u lov na nisku divljač, a išao bi na srnjaka, al nema karabin. Ofira on oko utjecajnih članova, koji pak se motaju oko predsjednika, čuj druže predsjedniče Muha je pred zalaskom, nikad nije odstrelio srnjaka, daj da mu odobrima sačmaricom, a poslije svi kod pevaljke Muha časti. Da teško žabu u vodu naterat. Može.
I tako izviđamo srnjaka cijeli tjedan, tu je na 30 m. Dođe subota lovni dan srnjaka nema. I tako iz tjedna u tjedan ili mu je daleko, ili ne izađe ili Muhu žena ne pusti u lov. Uglavnom sezona prolazi. Vidi lovnik vrag šalu nosi, ništa od pevaljke. Subota par ljudi na zbornom mjestu, vidi lovnik ljudi od povjerenja. Dečki u onom šumarku je srnjak, treba ga potjerad da Muha odstreli, a onda krštenje i festival do jutra. I tako Muha ti stani tu iza grma, tu ti bu došel srnjak, pazi da ne fulaš, a vi mladi obiđi šumarak i lagano potjerajte.
Rečeno učinjeno. Lagani prigon i pred Muhom na 15 m stvori se srnjak. Lijep šesterac, stoji i gleda. I diže Muha svoju bokericu, vidi već trofej na zidu stisne donju, kad ono pfffffff, stisne gornju opet pffffff srnjak zabauče i ode, a iz cijevi se lagano iskotrlja sačma i padne lovcu pod noge. Lovnik baca šešir, širi ruke, šta je?
Pizda joj materina i ženi, opet nije stavila barut u patrone kaže Muha. Dakle njemu je žena punila patrone. I umro je bez srnjaka, a mi ostali bez cajke i fešte.
Ali još to nije kraj. Paralelno isto društvo isto vrijeme isto lovište, ali drugi lovac. Ivica, dobričina, fini stolar, napravi za društvo sve šta treba, prilično nagluh pa ga zovemo Šumenko. Dugogodišnji lovac pasivan, ali sad ga malo okupiralo društvo pa se aktivirao, krenuo u lov uz obavezno dopuštenje žene. Španjolska položara šesnajstica. Strelac, ma zaboravite, ali bar nije opasan po okolinu kao mnogi danas. I tako dolazi Šumenko u lov na motoru MZ šesnajstica preko leđa, sjedi na čeki, al ne puca, ali učestvuje obavezno u podjeli mesa. Ali sad bi i on srnjaka. I dečki ako ga strelim dajte mi ga cijelogj ja bum sve platil i idemo k meni u klet. Nas je malo i lako ćemo se odreći svog dijela mesa u njegovu korist, ali moraš imati karabin.
I dobro posudi on karabin sa optikom od prijatelja. Dođe do čeke napuni pušku
kad zatvarač zaglavi. Ništa neće silovat ajde k majstoru. Odglavi majstor pušku vidi grešku. Karabin je 7x64 al je municija 30-06. Greška kod isporuke. Sad posuđuje kombinaciju. I tako nikako da pukne, više neznam jel je nemiran ili ne vidi dobro, ali ništa se ne događa. I tako jednu subotu uhvati nas nevreme u pol lova. Pada puše grmi, skinuli se sa čeka i vraćamo se doma. Franjo vozi Wadburg do njega sjedi Šumenko sa punom kombinacijom za svaki slučaj, a ja otraga. Muzika svira u autu, na pol puta do izlaza iz šume u grabi kraj puta srnjak brsti vrbu. Doslovno 5 m od auta. Franjo koči Šumenko gleda i ne shvaća šta se događa, Franjo pokazuje gestikulira rukama, aha sad i ovaj vidi srnjaka koji ne reagira zaokupljen svojim poslom. Otvara se prozor srnjak brsti, gura cijev van, srnjak brsti, Šumenko nišani i čuke se klik, pa opet klik. Srnjak zabauče skoči i odeeee. E te bog kad ga nisi sad strelil nebuš ga nikad kaže Franjo i po gasu. U stvari Šumenko je cijeli lov sjediuo sa praznom puškom i na čeki i u autu. Zajebancija je trajala godinama, i umro je bez srnjaka.