Nedavno sam bio u jednom lovu i nakon lova je jedan gazda svog psa zavezao za drvo i ostavio ga tako. Mi smo malo podalje pekli roštil, pili i zezali se (kako to već biva)
Primjetio sam psa koji je tužno gledao u nas kako jedemo pa sam njegovom gazdi dodao tanjur sa kostima i komadićima mesa i rekao mu da ponudi svog psa neka se i on malo zasladi.
Gazda je rekao: „Pa daj mu ti, ako hoćeš“
Rekao sam mu da je bolje da ona kao pravi gazda treba hraniti svog psa. Gazda se samo nasmijao i nastavio dalje jesti ne obraćajući pažnju na „svoju potrošnu robu“
Nekolicina lovaca je vidjela reakciju „brižnog gazde“ pa su sami nekoliko koščica i komadića mesa dobacili psu koji je to sa užitkom pojeo.
Ajde dobro, nisam toliko pridavao značaja toj njegovoj nebrizi, mislio sam da misli ići dalje u lov sa psom pa neželi da se pas prejede.
Međutim, naša „proslavica“ se razvukla pa sam „gazdi“ predložio da psu u nekakovu posudicu nalije malo vode jer je sigurno ožednio nakon tolikog trčanja, a i nakon pojedenih nekoliko kostiju i komada mesa.
Gazda kaže: „Neka liže rosu“
... Tu sam se prestao truditi...
Slučajnost je da je nekolicina kolega u sasvim drugoj temi počela pričati o brizi o svom psu pa sam stoga odlučio otvoriti ovu temu sa pitanjima
... kao se vi brinete o svojim psima/psu...
...dali ste i vi imali slično iskustvo poput mojega i kako ste reagirali...
... što bih trebalo napraviti takvom čovjeku...
...dali takav čovjek zaslužuje posjedovati psa ili bilo kakovu drugu životinju...
...i najvažnije pitanje koje mi se stalno vrti po glavi vezano za onu misao „tko voli životinje, voli i ljude“ ili u ovom slučaju „kakav si prema životinjama tako bih se ponašao/ponašaš prema ljudima...
