Gledam sve te čeke ,lijepe su,takve čeke se bez stida mogu nazvati čekama i prijaviti kao lovnogospodarski objekt-čeka.Napravio sam za puno godina ,puno čeka,neke se bile dobre ,neke manje dobre,neke su bile za jedno čekanje .Napravio sam jednu zatvorena,neke su bile poluotvorene,neke su bile napravljene na pogodnim stablima sa više ili manje komfora.Ali bilo je i ovakvih bisera kao ova koju ću vam pokazati,zove se čeka samo radi te jedne uske male daščice između dvije grane na kojom sam sjedio.Ta je čeka napravljena jedno poslijepodne u velikoj žurbi ,materijal 1 daska ,4 čavla.Visina čeke 2 metra .Najjadnija "ceka" ,najbrže napravljena za 3 minuta,najmanje materijala,najniža na koju sam se ja ikada popeo,visina u predjelu noga nepuna 2 metra,definitivno jedna od najneugodnijih za sjedenje.Samo sam se jednu večer popeo na nju,očekivao sam jednog dobrog vepra,nisam imao izbora ,da sam se podigao pola metra više ,radi okolih maslina nebi vidio ni ono malo što se moglo tako vidjeti. Taj vepar je tu dolazio dva dana ,jeo je smokve sa tri stabla ,vidljivost je bila mala radi okolnih maslina .Jeo je tako smokve koje su pale sa stabla.Moram priznati da bi ga teško zadovoljilo da je pojeo samo ono što samo padne,ja sam mu pomogao tresući neke grane dva popodneva.
znao sam da je velik ali nisam znao da je toliki.Povoljan vjetar ,prvi izlazak i najjači moj vepar. Da ne ponavljam priču ,sumljam da je nisam i više puta ispričao,ali ta jadna "čeka" dala je mog najjačeg vepra .Što se tiče izgleda nije joj mjesto među čekama ali mjesto joj je radi tog vepra .
To je bila čeka za jednokratnu upotrebu, nikada se kasnije nisam popeo na nju ,to se desilo 2005 godine.