Pouzdano i sigurno mogu reči, da mi lovci s područja bivše YU, imamo stvarno ponekad grozomorne ideje, želimo rezultate uz što manje rada, nemamo strpljenja s psima, večinom bi htjeli da goni svinje, več iz boksa s 3 mjeseca, a da pritom srne pusti na miru.
Zato smo pribjegli krasnoj ideji KRIŽANJE PASMINA.
A nadalje mogu reči da se kod goniča, neki nedostatci mogu izbječi ili popraviti više radom na terenu nego izborom genetskog materijela ili nedaj Bože KRIŽANJEM.
Mislim da se kinolozi čitajuči ovu temu okreču u grobu.
Dobijanje nove pasmine je dugotrajan proces...
Bogatstvo pasmina s područja bivše YU nam daje velik izbor u odabiru pasmine za lov.
nedavno sam imao posjetu nekoliko poznatih uzgajivača oštrodlakih istaraca..
Divno je čudo što ti ljudi rade..
Običi cijelu RH i BiH, Srbiju i Makedoniju da bi se upoznali s ostalim uzgajivačima, pregledali njihove pse i razmjenili iskustva.
čovjek poznaje linije pasa, točno zna za svaku liniju karakteristike i nedostatke, vrline, i šta taj pas može dati.
I da... mislim da velik broj prosječnih radnih pasa može izbaciti nekoliko vrhunskih.Nekoliko vrhunskih pasa raznih pasmina križanjem sigurno neče dovesti do pasmine koja će biti lovački doktor.