Iz osobnih iskustava mogu reći da je to urođena mana, većinom švabi, ali koja se može riješiti dresurom, tj. strogom disciplinom. Ja sam imao sa jednim svojim bretoncem, dobra mu vječna lovišta bila, takav problem. Bilo kakva perad nije smjela blizu, odma je bilo za šiju. Onda smo to na malo "teži" način za njega riješili. Svaki dan je morao 10 min sjediti u kokošinjcu punom kokoši da se ne pomakne. Da samo znaš koje su to muke za njega bile, on se tresao kao da ima epilepsiju bokte, sline mu išle, oči krvave od jada. Dao sam mu strogu komandu sjedi i naravno, opominjao ga ako bi glavu trznuo negdje osim da mene gleda. Bilo je dosta teško to za njega, ali tak jedno 5 dana je sjedio unutra i riješili smo problem. Više ga kokoši nisu zanimale. I riješili smo to bez batina. Eh sad kak je on to shvatio, da li je skužio da su kokoši samo glupe kokoši, da li je naučio da to ne smije, ili sam samo slučajno imao sreće da je ta metoda upalila, ne znam. Ali u svakom slučaju, vrijedi pokušati...