Odnos lovca i njegovog psa je uvijek bio i uvijek će ostat nešto posebno, nešto neopisivo. A kako je tek lijep osjećaj kad pas počinje da "sluša".... Ja ga pomalo treniram, ne forsiram ništa, kad vidim da mu više nije interesantno "sjedi" onda polako pređem na "donesi", a kroz igru stalno vježbamo "dođi" sa pištaljkom, pa nagrađivanje, pa milovanje...... Pola sata vježbe, pa pola sata šetnje i polako. Neću da pretjerujem sa obukom, nemam nekog pretjeranog iskustva, pa se bojim da će izgubit interesovanje i onda nema napredka. Tek mu je 3 mjeseca, i ne očekujem od njega da već sve savladava iz prve, tako da smo opušteni moj Gari i ja, idemo polako ali sigurno naprijed.
A kad idemo u šetnju, već se primijeti jak instinkt goniča i tragača, njuška je stalno dole a rep se ne smiruje. Kad čuje šuštanje ukopa se i osmatra, naćuli uši, pa nakon par sekundi gleda u mene :)
Ako neko ima dobar savjet kako dalje obučavati slobodno neka piše....
