U dokolici predblagdanskog ozračja sjetih se jedne priče iz vremena kad su akteri bili malo mlađi, a srnjaci malo stariji. Nije bilo ni fejsa ni kompjutora, družili smo se intenzivno vikendima u lovu, lovili, pili, zajebavali, živjeli zdravije nego danas.
RAZMIŠLJANJA UZ HITAC
Između ljudi što pjevaju život
I grabe užitke iz noći i vina,
Ima ih koji padajuć rastu,
Padajuć rastu ko lavina.
I grabe užitke iz noći i vina. A ima li večih užitaka od lova, žena i vina? Iz čega ja grabim užitke?
Sviće. Sjedim na visokom zasjedu. Iza mene prostire se desetogodišnja branjevina, ispred mene kompleks mlade pšenice, dokle oko seže. Odnekud iz udaljenog sela lahor donese zvuke limene glazbe. Budnica. Prvi je svibanj, praznik rada i praznik za svakog lovca, otvorenje lova na srnjaka. Iza leđa iz branjevine sva sila ptica pjevica raduje se žuivotu, pozdravlja novi dan. Šuma se budi. Iz dubine branjevine, ondje gdje se spaja sa debelom šumom dopire baukanje srneće divljači. Ili su ih uznemirile divlje svinje na povratku iz svojeg nočnog harača ili kakav stari teritorijalni srnjak tjera uljeza. Šuma je gotovo sasvim prolistala. Nosnice mi draži miris rascvjetalog bagrema, miris proljeća. Cijelu godinu sanjam proljeće, željno iščekujem svog crvenog princa u jednom od prvih izlazaka. Noć prije lova provodim u groznici, spavanja nema. Sad sjedim na visokom zasjedu, žudno iščekujući što će mi donijeti jutro. Od jutarnje rose hlače su mi mokre do iznad koljena, propisno sam pun reume. Plod dugogodišnjeg bavljenja lovom. Da, jutarnja je rosa kriva za moju reumu. Dolazeći na jutarnji doček moram prijeći do zasjeda ili nisku branjevinu ili visoku travu. Visoke ribarske čizme daju šum, nepromočive nogavice također, pravog rješenja nema, osim bešumnih pamučnih hlača, a one upijaju vodu. I tako možda tisuće puta prilikom dolaska i odlaska sa zasjeda. Razmišljam je li promašaj forsirati jutarnji doček srnjaka kad u mokrim hlačama satima uredno sjedim na zasjedu ne misleći na zdravlje. Srnjaci redovno izlaze na pašu i poslije podne, i poslijepodnevni lov može biti uspješan. Da može biti uspješan, ali nema draži jutra, nema jutarnje svježine, nema biserne rose i buđenja šume. Draže mi je praskozorje od sumraka. Možda sam kroz sve ove godine pogriješio. Možda sam trebao forsirati poslijepodnevni lov, a ujutro kao sav normalan svijet biti u krevetu. Samo svevišnji zna odgovor. Jedno je sigurno: da sam više lovio poslijepodne, a manje ujutro, manje bi me boljela koljena, manje razdirala reuma. Gdje je tu promašaj, još uvijek nisam siguran. Promašaj, što je to? Dogodi se da pucaš u divljač i siguran si u pogodak, a divljači nema. Nema krvi, nema dlake-promašaj. Poznajem ljude koji su u životu upoznali jednu ženu i s njom ostali cijeli život. Kroz život drugih nekih prošlo je mnogo žena, a ostali neoženjeni. Koji su promašili nisam siguran. Sviđaju ti se plavuše, a oženiš se crnkom. Je li to promašeni život? Svakako nije, ali kad čovijek preko noći postane ohol, kad izgubi prijatelje, kad nema s kime iskreno popiti čašu vina, e to je promašen život. S lijeve strane zasjeda izlazi srnjak. Posve je blizu zasjeda. Već na prvi pogled vidi se da je mlad. Rogovi još djelimično u bastu, iznad njuške prepoznatljiva bijela mrlja, gabler druga godina. Pola je siv, pola crven, tanak vratić, nježna građa. Zastao je u hodu, visoko podiže glavu njuši zrak, prednju nogu još nije spustio. To je trenutak kad blista u punom sjaju. Sjetim se velikog Jože Horvata. Svaka životinja ima čas kad blista u punoj ljepoti. Vuk kad po tragu goni žrtvu, to je vuk. Tetrijeb kad u osvit zore spuštenih krila pjeva ljubavnu pjesmu. Vidra u igri. Vjeverica kad capicama pridržava i gricka lješnjak. Lisica u času vrebanja. Divlja mačka neposredno prije skoka. Vepar osamljen. Srna u času nemira, kad zastane u hodu, kad okrene onu svoju ljupku glavicu, a prednju nogu još nije spustila. Jelen kad svoje močno rogovlje spusti na leđa i riče.
Istok se crveni, sunce će izaći svakog trena. Daleko iza mojih leđa zagrmi karabin. To je prijatelj Zlatko na početku branjevine. Zlatko, gospodin i đentlemen. Pažljivo bira grla za odstrel, a hoće ga i divljač i žene i posao. U lovu obavezno nosi kravatu, svaki odstrel časti ručkom za sve sudionike lova, ponekad se fura na boema, živi život za lov, žene, vino i gitaru. To je pravi spoj. POsao mu dobro ide škrt nije. On je pogodio, jasno se čuo tupi udar kugle, dakle za doručak jetrica sa bijelim lukom, a i ručak je osiguran, u lokalnoj birtiji.
Je li me srnjak dobio u nos ili je reagirao na hitac, okrenuo se kao da ga je munja ošinula i bjež u polovicu pšenice. Pratim ga dalekozorom. S izlaskom sunca daleko u pšenici uočavam mrlje. Zumiram sliku. To srneća divljač leži u pšenici, ima ih desetak. Srne, dvizice, nekoliko mladih srnjaka jedan srednjodobni i to je sve. Prije dvadesetpet godina pun lovačke groznice i neobuzdane strasti pucao bih na prvog srnjaka kojeg bi ugledao, iz pohlepe za trofejom i straha da se odstrelna kvota ne ispuni prije nego ja odstrelim. Većina mladih negativno je slijedila moj primjer. U društvu gdje sam tada lovio edukacije nije bilo. Važno je da se odstreli šesterac. Nažalost danas mogu posvjedočiti da neki novi lovozakupnici, od kojih neki nemaju ni lovačkog ispita iz pohlepe i želje za dokazivanjem, bahatosti, gramzivosti za zaradom ili želje da nadoknade lovozakupninu pucaju na sve što se miče u lovištu, opasno time zadirući u matični fond i doslovno pljačkaju prirodu, a priroda ipak nije nepresušno bistro vrelo.
A što su moje mete danas? Danas nakon mnogo godina učenja i sazrijevanja, odstreljujem sjedoglave starce, istrošenih zuba, niskih tupih rogova, kratkih debelih vratova. Odstreljujem i one koji nisu pogodni za rasplod, a pri tom mi je najveći užitak precizan pogodak metkom koji sam ručno sam napunio. Ako mi jutros kojim slučajem izađe kakav dobar starac, hoću li pucati? Hoće li me uhvatiti lovačka groznica kad vidim trofej?
Tik uz rub branjevine u pšenicu izašao zec. Diže se na zadnje noge, motri, umiva se prednjim šapicama. Jednom sam u zimskom lovu odstrelio zeca. Priđem mu još se koprcao. Uhvatim ga za stražnje noge, a on se u posljednjem smrtnom grču trznuo i slobodnom nogom razderao mi ruku do krvi. Trenutak napažnje, neiskustva ili osveta mrtve divljači. Drugom prilikom otvorenog sam srnjaka objesio za granu da se iscijedi. Grana pukne, srnjak pada, hvatam ga u padu, a rog mi razdere dlan.Prije više godina nekoliko snježnih noći čekao sam krupnog vepra. Kad sam tog crnog viteza napokon sav smrznut odstrelio, ni nakon dugog iskuhavanja nikako da izvadim sjekače. Siguran da su sjekači dovoljno rasklimani da ih izvučem snažnim trzajem na brusnu plohu rasiječem dlan. Trenutak nepažnje ili osveta za uzeti život?
Nešto hoda u branjevini s moje desne strane. Ide pa stane. Oprezno je. Procjenjujem na visokim je nogama, srneća divljač. Kašlje, štrk, ima nosni štrk. Hrapavo diše, puna je štrka. Izlazi u pšenicu ide laganim hodom prema sredini table. Potpuno je siva. Naizgled je u dobroj kondiciji, a hoda čudno. Osmatram ju dalekozorom. Čini mi se da nema prednju desnu nogu. Sad okreće poludesno i jasno mogu vidjeti da nema noge iznad koljena. U ovim izrazito poljoprivrednim krajevima gdje su veliki poljoprivredni kompleksi često se odstreli osakačena divljač. Učinak poljoprivredne mehanizacije. I ovoj je srni vjerovatno dok je bila lane, kosilica odsjekla nogu. Sad bi ju trebalo odstreliti. Dobro je razvijena, ali ne mogu sa sigurnosti procijeniti bremenitost. Bojim se pogrešnog odstrela, neka pričeka zimu. Ono udaljeno krdo više ne leži. S prvim zrakama sunca podizalo se i raspaslo po tabli. Onaj srednjedobni srnjak u sredini table možda i nije tako loš. Vrat mu daje četri godine. Rog zbog daljine ne mogu točno procijeniti, ali vidim da je dobro iznad uha. Pase mirno, osjeća se sigurno u sredini table. Za hitac na takvu daljinu treba imati visokorazantni srneći kalibar i puno jači snajper. Visokorazantni srneći kalibar što je to? Zrno malena promjera, male težine,jakog punjenja, velike brzine i putanje s malim padom. Idealno za divokoze u planini i srne u ravnici. Prednost daleki hitac. Mana: Traži čistu metu, izaziva jake krvne hematome. U nedostatku specijaliziranog kalibra nosim univerzalni 7x65R zrno ABC 10 grama. Dobar u nedostatku boljeg.
Jako baukanje iza leđa vrati me u stvarnost. Učestali drečavi i kratki mukli bauk putuju branjevinom. Netko nekoga naganja? Stari zločesti teritorijalac protjeruje mladog uljeza koji mu se drznuo uči u teritorij. Kratkotrajni šum suhog lista, potmuli topot papaka u branjevini i mladi drznik već je u pšenici. Mladi špicer potpuno crven izbezumljen u paničnom bijegu. U punom trku progoni ga stari srnjačina kvadratnog tijela, kratkog debelog vrata, sijede glave. Potpuno siv. Od nekad močnog rogovlja ostale su dvije špice nešto iznad uha, debele pri bazi, visoko polirani vrhovi. Parožaka nema. Apsolutni gospodar teritorija gonjan ljubomorom i mržnjom istrčao je na čistinu progoneći mladog drznika. U punom su trku. Za hitac ću možda imati sekundu-dvije. Kratak snažan zvižduk, starac staje kao ukopan. Groznica u križu snajpera. Šteher, hitac. Karakterističan skok i pad u vatri. Jeka pucnja putuje branjevinom i gubi se negdje daleko, daleko na obroncima Bilogore. S osamljenog hrasta prhne grivaš. Ljepota lova prestaje.
