Na ovome brdu izlaze jer je prisoje i tu ima trave koja je tek probila....interesantno je bilo gledati kako trava bukvalno raste preko dana...Kada smo dosli u teren sve je bilo braun boje, malo sunca i kise i trava posebno maslacak probiju i ozeleni sve za 3 dana...priroda je cudo. Na ovoaj spot, kako guid kaze izlaze cesto mede i ostala divlajc i pasu...i istina.....nismo bili tu oko 20min..ja zamoto jednu Golden virginiju....pregledam durbinom, kad vidim losa, jednog, drugog, ....jos malo kad gore vidim jedan medo iz sume izasao i pase, vrti se tamo ovamo...mjerimo sa daljinomjerom i tvrdimo 720m...taman za 338 Lapua Magnum...ali to nemam sa sobom...
se....
Dok smo bili na ovome mijestu, izmijerio sam potencijalne uglove i daljine do nekih cistina. Najduze 340m, goreispod onih breza, a najkrace 200 dole na prvoj cistini. Bar na ovome mijestu je tako bilo, daleko. Iako je medo velika meta, treba pogoditi kako treba. Inace je cudnog profila uzak naprijed a debeo pozadi. Pluca jako mala na odnosu losa i drugih zivotinja na koje sam navikao pucati....Jedan mi je izlazio na 300m..dobio signal da mogu streliti...nisam pucao...em sto je stalno u pokretu i zvjerka glavom i tjelom tamo ovamo em sto se ni meni ni guidu ne trazi ranjen medvjed po ovoj vukojebini.....bit ce prilika, boljih. Tako je i bilo, treba imati malo leda u stomaku, kako se ovde kaze i cekati priliku pravu.
tu je negdje...samo se treba pojaviti...
Gusto zna biti nekad...Ovome jari, malom, sam prisao na ca. 50m...nisam pucao...em sto je djelomcno pokriven granama, em sto je mali... nekad je i tako, dobar vijetar i samo polako...a nekad totalno nemoguce.....slikan taman kad sam skuzen
