Jedina stvar koja mi zvuči logično u slučaju različitih riflinga je izlazna brzina. Onaj koji daje manji otpor zrnu će rezultirati većom brzinom za isto punjenje (tlak) i twist rate. Dalje, eksterna balistika je ista.
Tema je jako komplicirana i puno je faktora u igri. Od harmonika, OAL metka, tipa baruta...
U pravilu ELR strijelci prvo odaberu zrno, pa čahuru, pa slože punjenje. Onda na račun toga odaberu twist rate i dužinu cijevi. Kada dobiju cijev, odrede približno OAL, pa biraju zatvarač. Na kraju obarač, kundak i sastave pušku.
Zvuči jednostavno, pa baš i nije. Na ovome radim već mjesec dva i još skupljam informacije.
Trenutno sam stao na 660mm 1:8" 4 groove cijevi, zrno Berger 6.5 CM 140gr Hybrid target, čahura Lapua, kapisla: CCI BR4.
Za barut mi još fali informacija, ali trebalo biti nešto tipa Vihtavouri N540-N560.
Sako TRG 22, odgovara ovome, ali upitno je hoće li zatvarač ubacivati glatko metke sa dužim zrnom i OAL (ovo se mijenja od LOTa do LOTa zrna). I kakvi će biti harmonici sa ovakvim setupom.
U biti je najbolje sam sastaviti pušku.
U teoriji, setup bi trebao biti idealno stabilan do 650m. Znači na 650m teoretski (vjetar 0, ES=0, strijelac savršeno idealan) Grupe bi trebale biti oko 8.5 cm na 650m. Dalje od toga bi se grupe trebale lagano širiti, radi manje stabilnosti, do 850m. Tada kreće pad i još veće širenje grupa. Na 1100m ulazi u transonični let i grupe postaju velike i totalno nepredvidive.
Eksterna balistika odlična. Spin drift oko 0.2 moa, osijetljivost na vjetar mala.
Napišem o ovoj temi više kada teoriju isprobam u praksi. U zasebnoj temi, neću zagađivati Goranu.
Do tada je sve to samo teorija. :-)