Kad strelac odredi daljinu, pravac i uticaj vjetra mora sigurno "zakljucati metu" znaci poznavati metu i sve oko nje da ne bi bilo odbijanja zrna i povrede te ili divljaci koja je u blizini ( ako je to slucaj). nakon pozitivne identifikacije mete strelac mora odrediti siguran pristup vitalnoj zoni i normalno poznavati svoju pusku, zrno i kalibar da zna da ce zrno proizvesti dovoljno snage/ energije da napravi cistu i fatalnu ranu da divljac ne pati od ranjavanja. To je kljucna tacka i problem.
Vitalna zona mora biti u vidljiva i pogodak ostvarljiv. Ako je divljac u drugacijem polozaju iz kojeg se vitalna zona ne moze pogoditi sa sigurnoscu onda treba odgoditi gadjanje i sacekati ili stvoriti bolju poziciju. U zavisnosti od tipa i velicine divljaci moze se gadjati nekoliko vitalnih zona: srce pluca, vrat/ kicma ali pogodci u glavu i vrat zahtjevaju daleko vise paznje i preciznosti i vjerovatno blizi prilazak divljaci. Ponekad se lovi na strmim lokacijama ( muflon, divokoza, jeleni ) gdje je potrebno fatalno pogoditi divljac prvim metkom i to tako da divljac ne bjezi ni metra od mjesta pogotka. To je puno lakse reci nego nekada izvesti pa je potrebna strpljivost i pazna prilikom plasiranja metka. Velicina vitalnih zona zavisi od velicine divljaci a neka tjelesno jaca divljac ( vece tjelesne gustoce misica i kostiju) zahtjeva tvrdje probojno monolitno zrno dok je za tjelesno laksu divljac preferirano fragmentaciono zrno koje se expanzivno siri i fragmentira. Izbor zrna i kalibara je odlican pa je lovcu dosta lako sa sigurnoscu izabrati prikladno zrno. Prostrelne rane kod pre tvrdih i ne otvorenih zrna nepotrebno ranjavanju divljac koja se onda moze u bijegu izgubiti i ranjena dugo muciti pa lovac ima ogromnu odgovornost da se to ne desi i da znalacki izabere adekvatno zrno i kalibar sa dovoljno enegije za odgovorajucu udaljenost.Lovac mora ici na soluciju jednog zrna i pogotka i taj pogodak mora biti fatalan.
Za strpljivo i sigurno gadjanje divljaci na vecim udaljenostima potrebno je iskustvo i solidna vjezba gadjanja meta na razlicitim udaljenostima kao i lovacko iskustvo. Upotreba velikih kalibara koji "plase" lovca i strelca nisu dobra opcija jer lovac u ocekivanju trzaja cesto pomakne pravac putanje metka promasi ili rani divljac. Iz iskustva vidim da je bolje loviti puskom koja je dobro upucana i kojom dobro i sigurno upravljas a metak plasiran na pravo mjesto ce sigurno obaviti posao korektno. Nekad davno kad nije bilo toliko i ne toliko potentnih kalibara u Africi su mnogi veliki trofeji obarani sa danas skromnim 7x57 ili 8x57 ali pogoci su bili plasirani iz blizine i sa velikom preciznoscu. Lovacka groznica koja starta onog momenta kad ste ugledali predivan trofej je najveci neprijatelj koji vodi u nepreciznost i greske koje inace ne cinite. To mi se desilo toliko puta dok nisam naucio da sacuvam svoj unutrasnji mir i
. Hladno, sistematsko i pribrano odredjivanje elemenata i pratnja mentalnog i fizickog procesa dovodi do jedne rutine i iskustva a sami lov i gadanje puno sigurnijim i uspjesnijim. Trebalo je godina da stignem do jedne granice i svaki dan ucim nesto novo: od svojih greski do iskustava prijatelja, citajuci i razgovarajuci s ljudima koji imaju slicna iskustva. Potreban je solidan trening i brzina upotrebe opreme koje lovac posjeduje i iskustvo koristenja u razlicitim a za lov realnim situacijama. Vazno je poznavati donje i gornje granice svoje opreme i biti skroman ( u smislu realnog odredjivana sigurnog pogotka) strelac koji ide na sigurno svaki put. Skoro uvijek se moze strpljivo prici blize a ako ne uvijek ima sljedeci put. Pozdrav svim koji to prakticiraju.Moramo postovati divljac koju imamo privilegiju i srecu loviti.
