već više puta sam spomenuo da sam već dugo lovac i da sam lovio na svakojakim terenima i po svakakvim društvima; jedno je i društvo koje je imalo lovište na vojnom (JNA) poligonu Slunj.
prilikom prvih dolazaka na taj poligon, uglavnom pogonski lovovi, iznenadio sam se koliko ima divljači, uglavnom crne, a najveće iznenađenje sam doživio u svom prvom odlasku na čeku, gdje smo morali čekati da završi topovsko gađanje, bilo je gotovo oko 18 sati, do čeke sam imao pješice oko pola sata, u 19 sati odstrelio sam vepra na mjestu koje je 1,5 km udaljeno od mjesta gdje su padale granate. poslije su mi pričali da je divljač navikla na buku i da se zna skloniti od opasnosti i da nikad nisu našli leš ili ostatke divljači, pa stoga mislim da se divljač može prilagoditi buci ali pitanje je da li hoće. osobno ne bih bio zadovoljan da se u mom lovištu voze trke.