Foto, video, glazba, priče, umjetnost i PUTOPISI > Lovačke priče
> Lovacke price-istiniti dozivljaji <
dozani1:
Moj prvi vepar.
2012.godine odlučujem napraviti čeku i postaviti je na mjestu zvanom Špiglovo.Treći mjesec je bio lijep i uspio sam sve realizirati,napraviti i postaviti čeku.Počinjem hraniti svaki dan,kopajući svrdlom rupe i bacajući unutra kukuruz pomiješan solju.Nakon pet dana sve je izrovano,sreći nema kraja (prva slika).Sada sa još većom voljom poslije posla odlazim hraniti a navečer čekam,Čekam svaki dan kada sam prva smjena od 17-02h a kada sam druga dolazim na čeku u 23 i čekam do jutra.U par navrata došao je,ali nisam bio siguran jel vepar ili krmača i nisam htio pucati a bateriju nisam htio paliti da ga ne prestrašim.
Još tada nisam bio siguran jel vepar ili krmača,dok jedan dan nije ostavio oznaku na stablu.Sada sam siguran da je vepar i odlučujem pucati kada izađe.Drugi dan noseći hranu primječujem dva traga jedan veći a drugi manji,sada opet dilema,neznam šta napraviti kada ponoći izađe.Sada je već prošlo 25 dana od kada čekam "vepra",doma žena ludi,ja umoran od nespavanja,ali volja velika i dalje.
Zaboravio sam spomenuti da je vepar svaki dan pojeo hranu u vrijeme kada sam prošao s čeke.U dva navrata sam ga čuo,ali on je mene prije osjetio.Kada bi dolazio na hranu obavezno bi napravio par krugova oko čeke (širokih) i osjeti moj trag i taj dan nije dolazio dok ja nisam prošao s čeke doma.
Auto sam ostavljao 300m dalje od čeke i uvijek sam dolazio istim putem,čizme sam nosio u bunkeru auta i koristio ih samo kada sam išao na čeku.
Vidim da moram promijeniti taktiku jer vepar točno zna kada sam na čeki (doma već žena ludi na veliko).Odlučujem ostaviti auto kod zadnje kuće u selu otprilike 600m od čeke,i doći na čeku sasvim drugim putem.
Dvadeset sedmi je dan od kada sam lovim svog prvo vepra,dolazim na čeku u 17 h,oblaćno je i kišica rosi.Sjedam na čeku i uzimam lovački vjesnik i čitam,nakon dva sata sjedenja u daljini u gustim brezama vidim veliko crno trčeći prolazi,pretpostavljam da je vepar odmah uzimam pušku i pripremim se.U jednom trenutku čujem ga kako je stao ispod čeke i miruje,srce če mi iskočiti,ne smijem se ni pomaknuti.Pokreče se i sad ga čujem kako lomi na desnoj strani,opet mir par minuta.Opet se pokreće i lomi sada na lijevoj strani i odjednom mir,prošlo je 20min od kada sam ga vidio i zadnji 10 min nema ni glasa.Ja još uvijek pušku držim i čekam,već sam se sav ukočio.Ne mogu vjerovat da je opet prošao,ali u tom trenutku izlazi na livadu i diže glavu i gleda prema meni, u tom trenutku odlučim pucati u čelo.Pucam i pada ,sreći nema kraja,ali sada se diže i gura zadnjim nogama,znam da je kraj.Odgurao se još 10 m u gusto i ostao ležati.
Vepar je bio trogodišnjak s kljovama od 17,8cm i težinom od 120kg.(druga slika).Pucano s CZ Belot HPC.
Kljove ocjenjene s 94 točke,
Najinteresantnije je to što dolazim nakon mjesec dana na čeku a tamo još uvijek onaj veći trag,ali markica za prasca više nema.Poslije je odstrijeljen kilometar dalje u drugo lovištu u srebru su bile kljove.
Brane:
Čestitam na priči i prvom vepru !!! zagi zagi
Šteta što taj nije bio onaj veći ... z14 z10
tzajcek:
bravooo bravooo bravooo bravooo
zagi
sus scrofa:
Odlična priča. Upornost se isplatila. Čestitam na prvjencu zagi
sus scrofa:
Ova priča budi sjećanja na moj prvi odstrijel divlje svinje. Sa kumom sam hranio na više mijesta u šumi, ali jedno mijesto me posebice dojmilo. Područje "Duboki potok" te čeka broj 1. Cijeli treći i četvrti mijesec nema lova kod nas u udruzi da divljači osiguramo malo mira. Dolazi 01.05 i odlazim u obilazak gore rečenog područja kad tamo svinji kolo vode. Hrana koju smo cijelo vrijeme mirovanja iznosili sva pojedena. Presretan zovem kuma i organiziramo lov. Dan kao osmišljen, ne prevruć, bez vjetra, bez oblaka ma nešto. Sjednem na čeku i istog trena mi se učini da sam čuo svinje ali nisam siguran pa mirujem. Sumrak počinje a ja jasno iza leđa čujem lom grana..srce mi lupa kao u zeca..puška u ruci u ramenu...čujem kako se glasaju...srce hoće puknuti, uši mi se čepa, znoj mi probija imam osjećaj da mi je srce u grlu i da će svinji čuti kako dišam glasno. Ruka me boli od držanja puške i umijesto da sam pušku naslonim na dlan pa na ogrdu čeke, ja pušku naslonim na podlakticu pa na ogradu čeke. Izađe svinče i prjeđe prosjeku na drugu stranu ja u predinfarktnom stanju od adrenalina. Ne skidam oka sa optike koja gleda ravno u gomilu i nigdje dalje. I tad u jednom trenutku u lijevom kutu optike kao da se nešto mrdnulo. Ja usmjerim pušku lijevo a svinče stoji i jede...stoji kao naslikano za idealni pogodak..ciljam tik iza plećke...zagrmi 30-06.. mene zaboli sljepoočnica..desno čujem zalomi par grana i od jednom mir kao kad sam došao na čeku. Čekam 5 min. i razmišljam pa zašto me boli sljepoočnica? Silazim sa čeke i odlazim do mijesta nastrijela kad tamo krv. ostavih ja kapu na krvi i trk kroz šumu po kuma. Mislim da sam se petama u guzicu nabijao koliko sam trčao. Dolazim do mijesta gdje je kum i svjetlim i vičem: kume, keme ajde brzo pucao sam ima krvi. On sa smješkom dolazi do mene i kaže odvojilo je. Mislim si u sebi:"šta je odvojilo?" Dolazimo do mijesta gdje sam nastrijelio svinče a kum kaže:" mora bit blizu ovo ti je plućna krv". Tako je i bilo oko 30-ak metara od mijesta nastrijela ležalo je muško nazime oko 60-ak kg. Sreći nije bilo kraja. Malo mi je bilo žao što nije bilo trofeje ali opet sreća do neba. E sad ono što je mene boljela sljepoočnica je bilo da sam se preveć približio optici i kako nije bila čvrsto u ruci optika me opalila, zaradio sam lijepu čvorugu kojoj su se svi lovci smijali još 5 dana. Inače to je bio i moj prvi lov i tek sam tada vidjeo koliko sam pogrješaka napravio u tom lovu. Na greškama se uči. Puška je bila CZ 550 Lux, kao što sam u tekstu napisao 30-06 kalibar, metak Norma Vulkan i optika Meopta Artemis 2000, 6x42.
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju