Lovna kinologija > Lovne pasmine
Bloodhound, Pas sv. Huberta
nostromo:
"Od svih Pasmina na svijetu daleko najrazvijenije osjetilo mirisa ima pas Sv. Huberta. Zbog svoje naravi i izgleda s pravom ga opisuju kao "psa koji hoda za vlastitim nosom"."
Evo da dodam jos jednu pasminu u ovaj forum.
Palo mi je na pamet danas nakon sta san na tv-u gleda demonstraciju neverovatnog njuha koju ova pasmina ima. Procita san na nekoliko izvora da je nos kod ove pasmine daleko najbolji.
Stara pasmina ali kod nas nezastupljena i slabo poznata, to se i potvrdilo i na predavanju iz lovne kinologije koje sam slusao za lovacki ispit kada je predavac(veterinar) spomenija krvosljednike i objasnjavajuci Hanoverske i Bavarske kaze da smo ih svi vidili u americkim filmovima u scenama traganja za odbjeglim zatvorenicima pljus
Evo ja prilazem jedan copy-paste opis pasmine i nekoliko slika a upucenije molim ako imaju neka iskustva ili preciznije podatke da priloze.
Pas Sv. Huberta lovački je pas, prije svega gonič, kojim se od davnina koristilo za lov krupne divljači. Pasmina je nedvojbeno stara više od 1000 godina. Selekcionirali su ga i uzgojili fratri u Ardenskim planinama na jugoistoku Belgije. Od tih su pasa poslije nastale i mnoge druge pasmine goniča širom svijeta, a osobito u Francuskoj. Naziv je pasmina dobila po Sv. Hubertu (655.-727.), biskupu iz Liegea kojeg štujemo kao zaštitnika lovaca. Naime, smatra se da je on lovio s čoporom velikih crnih pasa te pasmine.
U 16. stoljeću pas Sv. Huberta dolazi s normanskim osvajačima u Englesku. Točnije, normanski grof Guillaume poveo je 1066. godine svoje pse kad je krenuo osvajati Englesku. Ondje su se ti psi udomaćili i počinju se javljati u dva tipa. Trobojni i bijeli psi dobivaju ime talbots, a crni i crni s paležom nazivaju se bloodhound, što je engleski naziv za psa Sv. Huberta.
Iz Engleske se pas Sv. Huberta proširio po cijelom svijetu, a osobito u SAD-u. Najprije je korišten isključivo za lov na krupnu divljač te za rad na krvnom tragu. Zbog upravo nevjerojatno razvijena osjetila mirisa, poslije se njime sve više koristilo za praćenje ljudskog traga. U Americi je tako korišten za pronalaženje odbjeglih crnih robova ili robijaša. U policijskoj službi najrazvijenijih zemalja pas Sv. Huberta i danas je nezamjenjiv za praćenje traga kradljivaca, pronalaženje izgubljenih osoba, a najčešće zalutale djece.
Zanimljivo je da pas Sv. Huberta nikad ne napada objekt traganja, nego samo veselim lavežom i mahanjem repa označava kraj potrage. To je iznimno dobroćudan pas, miran, strpljiv i privržen svom gospodaru. Također je vrlo nježan i umiljat, a s djecom pažljiv i razigran. Poslušan je, ali katkad i tvrdoglav, osobito kad je na tragu. Treba shvatiti da mu je njuškanje životni poziv i nešto što je važnije od svega, pa čak i od gospodarove naredbe. Vrlo je osjećajan i teško proživljava ukore bilo koje vrste.
Loviti krupnu divljač s čoporom pasa Sv. Huberta, zasigurno je bio vrhunski užitak srednjovjekovnim plemićima. Dostojanstvena izgleda, s naboranim licem, ti bi psi polagano, ali vrlo temeljito pretraživali teren. Pronašavši divljač, gonili bi je prema lovcima oglašavajući se vrlo lijepim i jakim glasom. Došavši do odstrijeljene divljači, veselo bi je oblizali, iskazavši tako svoje potpuno zadovoljstvo. Ti otmjeni i simpatični psi lov su oduvijek shvaćali samo kao običnu igru.
Izvor:
Ljubimci forum
hrvoje:
Nostromo, sve pohvale od mene za ovu temu. To su jako dobri psi, bez obzira šta neki lovci misle da nisu. To je i razlog šta štene košta 1000 eura. Ja sam razmišlja da si nabavim jedno, a onda s njim samo na zeca.
nostromo:
A ne znam zasto bi neko mislija da ovaj pas ne valja. Jedino sta san procita kao negativnu stranu je da ih je zbog jakih nagona tesko nauciti na poslusnost, sta god to znacilo. Ja gledam oko sebe i vidim ljude koji ni istarce ne mogu nauciti osnovno; ime i dodji.
Najbolji nos i upornost na tragu, meni to zvuci idealno za bilo koju divljac. Procita san jos i da je ovoj vrsti svojstveno da pronadjenu divljac ne diraju nego im je veselo oblajavanje "urodjeno", idealno za krvni trag.
E sad, ja san svakako protiv cijene od 1000€ za stene. Za odrasloga psa koji se je dokaza u radu i ispitima svaka cast jer iza toga pasa stoje dobri geni i sati i sati necijega rada. A stene bez obzira na pretke uvik je macak u vrici i ne moze toliko vriditi. Procita san i ode na forumu od iskusnijih kinologa da je genetika k... i nikad ne znas sta ce se dogoditi cak i kad spojis dvoje vrhunskih roditelja.
Ali ionako takve cijene drze samo rijetke pasmine i to uzgajivaci iskoristavaju.
Sta se mene tice ja bih za 1000€ uzeja stene od bilo koje od uobicajenih pasmina kod vrhunskog uzgajivaca, sagradija mu boks, kupija hranu za godinu dana i platija mu obuku kod mog prijatelja Doktora.
A da je cijena realna, sigurno bi ima Sv. Huberta u svojoj ergeli ;D
Antezg:
Stvarno simpatična pasmina- imao je prijatelj kuju obučenu za krvni trag. Mana tih pasa je što su ogromni kao tele i vrlo balavi pa je problem malo sa prevozom happi
Inače, vrlo su skloni kojekakvim tumorima i ostalim bolestima i prosječni životni vijek im je kratak. Svojedobno sam pročitao neki članak-gdje su istraživali lakoću obuke mnogo pasmina-uglavnom pas sv. Huberta je bio na kraju ljestvice-bilo je potrebno najviše ponavljanja neke vježbe da bi ju on naučio.
nostromo:
To sam i ja procita da su teski za obuku, sta god to znacilo.
Ja san ima Basseta, mislim da se i za njega moze reci isto, a i Bloodhound mu je direktni predak.
Teeeezak za popizditi al glas jako ugodan a za noson ce ici danima...
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju