Činjenica je da zadnjih 40 godna koliko dobivam LV danas je na najnižim granama i ispod nivoa struke baš kao i Lovački savez. Nakon urednika Mirjane Šilobod i Tihomira Kovačevića uredništvo je preuzeo Edi Marinović. Edi je bio dalmoš, spličanin, profesor engleskog bez puno znanja o lovu, ali si je dao truda, učio je trudio se, a imao je i dobru logistiku iza sebe. Tada su to bili Anđelko Stažić, Dragutin Gajski, Antun Alegro, Stjepan Darabuš, Branko Marušić-Medo, surađivao je Đuro Nikolandić, Jan Brna, dr Bogdan Sabljica, i mnogi drugi autoriteti svog vremena. Teme su bile raspoređene, a prije izlaska svakog broja sastajao se i izdavački savjet. Kad je Edi 1994 ubijen nesretnim slučajem u lovu, nastala je praznina. Pa je onda jedan broj uređivao Gajski, jedan Alegro, nastojalo se održati kvalitet. Raspisan je natječaj za novog urednika uz opće uvjete mora imati i lovački ispit sa minimalno 6 godina lovačkog staža. Ljudi koji su se javili nisu zadovoljavali, pa je tadašnji predsjednik LS Ivan Tuškan doveo Marijana Lekića. Lekić je do tada bio urednik sindikalnih poštanskih novina bez lovačkog ispita i lovačkog staža. Nije znao ništa, baš ništa, bilo je sve tragikomično, ali je tražio suradnike, pitao, grešio, ispravljao, a imao je gore još uvijek i Gajskog i Stažića i Marušića Frkovića, a i potrudio se naučiti i položiti lovački ispit, pa je i kupio nekakvu jednocijevnu sačmaricu iako on nije bio za držanje puške i lov. Njegovo oružje je bio fotoaparat. To je tako klapalo LV se tiskao godinama i godinama u tiskari Zrinski Čakovec. A onda su došli drugi igrači. Prvo je bio udar na LS sa ciljem da se uzmu nekretnine (zgrade) pa je tu u obrani veliku ulogu odigrao Boris Buklijaš pravnik iz Splita. Pa je došla prinudna uprava sa Zlatkom Pavletićem na čelu, pa rasulo treba maknuti dotadašnjeg predsjednika Tuškana i Gajskog što je i učinjeno. E sad uvijek je LS bio utočište za islužene pilitičare pa se neko sjetio da bi predsjednik mogao biti Đuro Dečak. To je ovaj čuo i odmah se gurnuo, a za tajnika postavio Marijana Bradaša iz Đurđevca. Taj je bio poslušnik i ko sveta voda. Lekića još nitko ne dira i on se i dalje trudi unaprediti LV. Sad treba tajnik biti profesionalac pa se raspisuje natječaj za profesionalnog tajnika. Bilo je tu kvalitetnih kandidata, ali Mladen Milašinović tamošnji zaposlenik lobira i dovodi Ivicu Budora, nezaposlenog agronoma i preparatora iz okolice Sesveta. Sve je bilo dobro dok nisu proradili osobni interesi, a kad je lova u pitanju (i to velika) tanka je linija prijateljstva.
Stažića se tjera iz muzeja (radio kao kustos na ugovor o djelu) Milašinović sa srednjom školom preuzima muzej. U međuvremenu se tjera Alegro koji u Karlovcu osniva Veleučilište za lovstvo. Lekića još nitko ne dira, ali je pod kontrolom, a ponekad ga i pijani predsjednik išamara jer ga ovaj ne slika dovoljno. Ide to tako mijenja se Statut na način da jedna osoba može biti doživotni predsjednik, a ne samo 2 mandata kao dosad mijenjaju se nepodobni članovi Izvršnog odbora, kupuju se glasovi skupim poklonima, onaj tko se zamjeri ide na crnu listi. Sve to radi mehanizam je podmazan dok jednog dana budući zet od dopredsjednika Malnara ne izrazi želju da bi on htio raditi u muzeju. Malnar daje DEčaku medvjeda u svojoj šumariji gratis, Milašinović u međuvremenu diplomirani ing lovstva dobija premještaj u lovište Grede Kamare za pomočnika lovočuvaru, zet od Malnara dolazi na mjesto kustosa. U međuvremenu raspisuje se natječaj za novinara LV. Tu sad dolazi Ivica Stanko. Čovjek je vrlo školovan završio je teologiju i kao takav može raditi u Glasu koncila, no on je prijatelj od tajnika Budora. To je prvi potez do glavnog urednika. Posjetioci muzeja se žale da kustos pojma nema pa dolazi do manevra. Mali se miče iz muzeja, Lekić se miče sa mjesta urednika LV i seli u muzej za kustosa, a Ivica Stanko preuzima uredništvo LV. i sad više ne treba novinara. Uglavnom svi dotadašnji suradnici su uklonjeni, nikom nije ponuđena suradnja, urednik je kakav je, LV nažalost ispod nivoa struke, i gle čuda LV se sad štampa u privatnoj tiskari vlasnik je prijatelj ili tajnika ili predsjednika, i psi laju, karavane prolaze, a lova se dijeli, naša lova gospodo.
