Zanimljiva je pitanja i teme otvorila ova vijest, a i po reakcijama na forumu vidi se potreba za iskazivanjem mišljenja. Pa evo malo i mene.
Prvo, katastrofalna je činjenica da je priču u medije plasirao lovac. Da mu motivi nisu bili čisti može se vrlo brzo i lako dokazati. Novinaru koji živi od klikova i senzacionalnih vijesti ova je priča došla k'o naručena. A još je i dokumentarni dokazni materijal dobio serviran na pladnju.
Druga katastrofalna činjenica jest da je u veljači izvršen odstrel krmača. Ne samo da je takav čin neetičan i nemoralan za svakoga od nas koji se smatra časnim i pravim lovcem, već je i zakonski nedozvoljen pa za sobom povlači i ozbiljne konzekvence za sve organizatore, a usuđujem se reći i sudionike takvog lova.
Nemojte brzati sa zaključkom kako je kolega koji je pustio priču zapravo samo reagirao na kriminal u lovu. Prvo, takve se stvari rješavaju "unutar 4 zida" (što sam (na)učio još u djetinjstvu), a detalji tog rješavanja ostaju unutar tih zidova. Drugo, ako je već smatrao svojom građanskom dužnosti (i zakonskom obavezom) ukazati na kriminalne radnje onda je priču trebao ispričati policiji i/ili državnom odvjetništvu. A ne novinarima. To što je priča servirana u medije meni ukazuje da se iza njegovog postupka ne krije briga za opće dobro i briga za lovstvo već samo neki partikularni interes(i). Usuđujem se ovdje utvrditi da je u tom društvu baš ovogodišnja skupština ujedno i izborna. A da je ova akcija dio predizborna kampanje i diskreditacija sadašnjeg vodstva. Ne bih dalje o konkretnom slučaju.
Ova priča otvara dva vrlo važna pitanja na koja je (relativno) lako dati prave odgovore ali je zato provedba ponešto kompliciranija i delikatnija.
Prvo od tih pitanja jest ugled i slika lovaca u našem društvu. Svi znamo kako to izgleda ali je pitanje što nastojimo učiniti da tu percepciju promijenimo. Moja iskustva pokazuju kako se žalimo jedni drugima, kako jako dobro znamo o čemu pričamo i odlično se međusobno razumijemo. Ali jednako tako, te naše međusobne žalopojke ne dopiru do javnosti i ničim ne utječu na sliku koju ta javnost ima o nama. Naši se neistomišljenici odlično koriste svim raspoloživim sredstvima i komunikacijskim kanalima. A mi?
Kad već "solim pamet" ovdje ću reći kako smo u našoj udruzi iskoristili prostor kojeg smo dobili u glasniku općine na čijem području djelujemo. Kroz četiri godine, u četiri broja, pisali smo (a pisat ćemo i dalje) o našim obvezama, predstavljamo aktvinosti udruge, pokazujemo s kojim se sve podmetanjima nosimo, nastojimo educirati javnost kroz primjere koji su u kraju u kojem djelujemo vrlo poznati i događaju se iz godine u godinu. (Nažalost, primjer takvog članka prevelik je da ga stavim ovdje kao privitak ali mogu poslati mailom svakome koga tko zanima -> samo PP). S lokalnom radijskom postajom imamo odličnu suradnju i putem radio valova svakog proljeća (travanj, svibanj) šaljemo javnosti poruke o aktivnostima koje trebaju provoditi tijekom poljoprivrednih aktivnosti na obrađivanim površinama. Od važnosti uporaba plašilica, preko nediranja nađenih mladunaca pa ranije obavijesti o paljenju korova na nekoj parceli itd. Otvorili smo i Facebook stranice Udruge (
https://www.facebook.com/lsufazanokic?
=bookmarks) putem kojih također šaljemo važne informacije u javnost. Pomaci su mali, ali su vidljivi, postoje i daju nam vjeru da to što radimo, radimo dobro. Nastavit ćemo tako i dalje.
Drugi problem je nepostojanje jake volje da se pojedinci koji su sve samo ne lovci nemilosrdno odstrane iz naših redova. Jer, ruku na srce, tko je najpozvaniji određivati tko je žito, a tko je kukolj? Tko bolje od nas zna kako se ponašamo i kako pristupamo lovu? Budemo li očekivali da će taj nezahvalan posao odraditi netko drugi, načekat ćemo se. Da, znam da je lako tu pametovati. Da, znam da je svaki takav korak, naročito u manjim sredinama gdje su ljudi međusobno isprepleteni rodbinskim, kumskim, prijateljskim i inim vezama, izrazito bolan i kompliciran. Ali moramo odlučiti hoćemo li stvarno brinuti o lovstvu ili ćemo ići politikom nezamjeranja, a potom međusobno jedan drugom cendrati kako nas javnost potpuno krivo percipira.
A pogledajte samo kakve se sve rasprave i diskusije javljaju na ovom forumu kod tema koje se bave lovačkim običajima i etikom. Pa mi se ovdje ne možemo dogovoriti oko toga što jest, a što nije tradicija. Što je u redu, a što je samo nepotrebno formaliziranje, glumatanje i kazališna predstava.
Siguran sam da samo raščišćavanje u vlastitim redovima može pomoći hrvatskim lovcima da u javnosti imaju status poput kolega iz našeg susjedstva (prije svega mislim na Sloveniju, Austriju, Njemačku...).
Put je težak, bolan, kompliciran i dugotrajan. Ali moramo odlučiti želimo li naprijed ili ne želimo. Ako želilmo, pokrenimo se. A ako ne želimo, onda prestanimo gunđati kako nas javnost ne shvaća i nastavimo sa žaljenjem jedni drugima.
Uf, eto dao sam si oduška. Samo ne znam kako da vam nakon ovog poručim "Dobra vam kob gospodo lovci!"
