Da, bilo je za očekivati, nažalost. A sjetite se samo Hrvatska je bila jedina zemlja koja je imala 2 takmičara u finalu. Eeeej u finalu olimpijskih igara. Mala Hrvatska nasuprot velikih Italije, Španjolske, Rusije,Australije, SAD. I dramatočno raspucavanje veliki Fabrizzi Italija iza njega stoji močna Beretta, Perazzi, Pelagri, fizioterapeuti, psiholozi, nasuprot našeg Giovania iza njega stoji- nitko. Kažu nije bilo novaca da ide trener s njim na olimpijadu. Trener Stjepan Vučković ostao doma. Za njega nema mjesta, ali zato je Mateša tu, došao jest i pit i slikat se za njega ima mjesta,i dnevnica. Sramota. Veliko finale, sve je u glavi igra živaca, pobijedi će jača psiha. Puca se šus golub, napetost je u zraku na vrhuncu i Fabrizzi greši ode mu golub, Giovanni potvrđuje pogotkom i imamo olimpijskog pobjednika. To nikad nismo imali, imali smo jednom predstavnika na OI u Barceloni, Željko Vađić, ali nije ni došao do finala. Euforija je velika Giovanni plače od sreće, životni san je ostvaren, a tek je u najboljim godinama, još će puno dati. I dok naši komentatori neznaju objasniti pravila trapa, jer nikad nisu čuli za to stižu slatkorječiva obečanja, a skromni Giovanni žuri kući u Novigrad da pomogne obitelji u obiteljskom restoranu. Čak ga nisu ostavili da u miru ostane u Londonu i odgleda kraj olimpijadu do kraja, ne poslali su ga doma. Posao, u vojsci, policiji, ma da sitnica, sutra, sportska penzija
možda, mož mislit,mi te trebamo, tvoje vrijeme tek dolazi. Đuro Dečak je sad velik to je naš lovac, član saveza, savez mu donira mislim 10.000 kn. (Jedan Dečakov dernek sa ekipom košta više) primanje kod predsjednika države, upis u zlatnu knjigu, povijesni rezultat... i danas sve se zaboravljeno-. Kad ste olimpijski pobjednik u trapu otvaraju se mnoga vrata. Zove vas Italija, nudi ugovor snova, nudi se Beretta, tu je Perazzi, zove Bascierri no Giovanni je domoljub, Hrvatska je njegova domovina i on ostaje tu, jer on je skroman samo želi taj posao u vojsci da ima redovita primanja i da može trenirati kao što se radi u ostalim zemljama. I dok nogometaši koji nikad nisu dali rezultat spavaju na milionima, naš olimpijski pobjednik zajedno sa braćom Glasnović sam je sve postigao u sportu koji se zove trap. Zato Giovanni i ti i Glasnovići ne razmišljajte mnogo idite u Italiju, pucajte za njih bit ćete ponos nacije, ova zemlja vas ne zaslužuje.
