Svaka lovno gospodarska osnova, je u stvari elaborat u uzgoju i brizi o divljaci, na znanstvenoj bazi i realistinim podacima.
Moderna znanost i spoznaje, utkane su u srz modernog lovstva.
Takodjer, mi, kao lovci i lovstvo, kroz savez baratamo sa realnim podacima s terena.
(umjesto realnim, moze se reci i oficijelnim podacima, kako vec kome odgovora, jer se provuce vjerojatno i po koji nerealni podatak, ali bolje od tog ne moze)
Ovakve udruge, kao sto se spominje, ne barataju sa ni priblizno tako slicnom i cvrstom bazom.
Oni barataju sa:
- senzacionalizmom, kroz novine i medije,
- laznim moralom, jer dok god oni jedu mesu, vjerojatno misle da meso raste u plasticnoj kesici.
- efektivnom propagandom djeluju na iskrene osjecaje ljudi, koji nemaju edukacijsku osnovu o zivotnim ciklusima u prirodi, na nacin da po medijima prikazuju slike iskasapljenih mrtvih zivotinja.
- oni privlace paznju pa ih needucirana javnost - slusa
Mi lovci, im ponekad pomazemo u njihovoj kampanji na takav nacin, sto ponekad stavljamo neprimjerene slike slike bez pravila struke, u medije, i to im daje soldne argumente da ovako nastupaju. A ni sve cesce nesrece u lovu, zbog neopreznog rukovanja oruzjem ne pomazu.
i o tome smo govoili.
Pomazemo im i tako sto nase lovacke organizacije, od osnovne udruge, preko zupanijske organizacije pa do krovne, vrlo rijetko ili nikad ne reagiraju argumentirano na ovakve natpise.
Mi znamo da smo u pravu, pa zato ni ne razmisljamo o PR (public relations), Nikad nisam cuo da imamo nekog za odnose sa javnoscu, bilo u udruzi, bilo u zupaniji, bilo u zg. Mozda i ima, ali njegov se glas u javnosti i ne cuje.
Oni, obratno, znaju da im je prica suplja, elaborate o divljaci nemaju, ali zato su jaki u svemu drugom:
u PR,
u senazacionalizmu, i u medijima jer drugo ni nemaju.
u svim oblicima lobiranja
I do danas, realno, bitku s njima mi gubimo.
Lovacki propisi su nam sve restriktivniji, a njihov je glas jaci od naseg u usima zakonodavca.
To je situacija.
