ja sam svojedobno (96-98) imao posavca Bena, kojeg mi je poklonio jedan uzgajivač iz Labina... pas je odgojen u lici i završio je kod mog strica, uglavnom, pas je gonio max 2h i uvijek se vračao za tragom vodića... svinje je nalazio podignuvši nos u zrak i njušeći zrak... nikada nije volio loviti sa drugim psima i uvijek je sam tražio, a drugi psi su mu isključivo bili za petama, nije bio uopće lijep (kinološki, meni najlipši na svitu), pre visok, sa malo previše bijeloga, ali jako dubokih prsiju i dugog koraka (sličio jako na francuske goniće) imam sliku ali je moram naći, imao je zvonak glas da nikad više nisam čuo takav glas... dolazili su ljudi iz dalmacije i nudili fine novce za njega, ali nismo ga prodali... zadnje zime je sam ulovio 14 svinja (nazimadi), držao bi ih za uho dok nebi došao i ostrijelio... parali su ga veprovi, naklali su ga vukovi, sve smo uspjeli preživjeti, ali na kraju lovne godine (u najboljoj trećoj godini) u jednom lovu u Papuči jednostavno je nestao
, dan danas neznam kako je završio i srce mi zatreperi kad ga se sjetim... Moj slijedeći pas će sigurno biti posavac i zvat će se BEN
