Sve ovo na mene je jako emotivno djelovalo, drhtao sam, proživljavao svakog goluba kao da je moj, plakao od sreće, i sad moram dati još jedan komentar. Sad sjedim u radnoj sobi, radosnice kvase oči, u mislima se vračam u prošlost na početke lovnog streljaštva. Oduvijek je Hrvatska imala sjajne trap strijelce i uvijek su ti talentirani dečki bili potisnuti, nije im se dalo naprijed. Sve podređeno jugoslavenskim strijelcima, forsirala se zračna puška i malokalibarka, a trap strijelci dobivali su samo mrvice sa stola i sami kupovali i puške i municiju. Još davne 1925 Andrija Mauer pokorio je Beč i u Zagreb donio veliki srebrni pehar. Tridesetih godina Zagrebom je drmao Stjepan Kralj Ata, a krajem šezdesetih ekipa predvođena izuzetnim Zlatkom Trifunovićem iz Vinkovaca na balkanskom šampionatu u Ateni osvaja četvrto mjesto. Sedamdesetih se rađa sjajna ekipa vanserijskih strijelaca koji drmaju evropom. Tu su Dr, Miljenko Zečević, Zvonko Trifunović, Vlado Kocman, mladi Juraj Medarić, Stjepan Vučković, Željko Vađić. Naši strijelci predvođeni Dr. Miljenkom Zečevićem osvajaju evropski kup u Minchenu, a mladi Juraj Medarić pobjeđuje u San Marinu. U Beogradu Zastava izrađuje posebnu pušku sa posvetom za pobjednika na 200 meta. Usred Beograda pobjeđuje velikogorički strijelac Vinko Postić Braco i ode puška u V. Goricu. Streljački sport se razvija i svako veće mjesto ima svoju ekipu. Iz Istre ekipu dovodi Vinkoletto Franco iz Buja, Iz Osijeka Obnovu Osijek vodi Zvonko Gregurić, a tu je i Vaso Prekodravac, za Vinkovce puca vanserijski strijelac Zvonko Trifunović, Sl. Brod dovodi Mata Vinković, Split Luka Popov, Dubrovnik Radmilo Nogulić, iz Zeline dolazi Vlado Kocman, Zvonko Đurašin, iz Varaždina Stjepan Vučković, Robert Filipec, Boris Berta,Mario Pavelli iz Koprivnice. Zagreb ima nekoliko ekipa, a u Lukavcu Željko Vađić osniva SD Turopolje Lukavec. Krajem sedamdesetih u Lužama poduzetni radoholičar iz Klare Ivo Župančić vodi izgradnju nove olimpijske streljane. Tu je i nezaobilazni Ivo Časar koji nakon problema sa Trepča municijom u suradnji sa Željkom Vuširom pokreće vlastitu proizvodnju sačmene municije. Proglašenjem neovisne države hrvatske prvi prvak u novoj državi je Stjepan Brusek iz Sesveta. Zašto to sve pišem? Zato što su navedana imena pioniri trap streljaštva u Hrvatskoj, koji su trasirali put za današnja događanja i rezultate. A onda negdje krajem devedesetih pojavljuju se mladi talenti, dečeci iz Dubrave. Braća Glasnović. Odveo ih tata u lov na patke pa na streljanu i talent je prepoznat. Volja i talent su veliki i otac im kupuje jednu trap pušku za njih dvoje. Za dvije nema se novaca. I dečeci pucaju i tu počinje mit. Puca se naizmjenično iz jedne puške i u Kairu se osvaja omladinsko viceprvenstvo svijeta. I odlazak u Kairo i sve troškove većim dijelom financirao je otac. Sve prisutni Bandić sve vidi i kupuju se prve puške za obojicu braće. Sve ostalo je povijest pisana isključivo financiranjem, voljom i odricanjem samih strijelaca i njihovih obitelji. Đovani Crnogorac u London odlazi bez trenera jer kao nema se novca za oboje, puca i pobjeđuje, postaje olimpijski pobjednik i žuri kući konobariti u obiteljskom restoranu. Tužno za jednog olimpijskog pobjednika kojem su obečali sve, a dali ništa ili gotovo ništa, a Italija mu je davala bjanko ček da puca za njih. Domoljublje za Đovanija nema cijene. Glineni golubovi su nacionalni ponos Italije i nema cijene koju nebi platili. Hrvati su ih skinuli sa trona mit nepobjedivosti srušili su Đani Crnogorac i Josip Glasnović. Italija ima i Berettu i Perazzi ima i Bacsieri Pelagri al nema Đovanija Crnogorca i Josipa Glasnovića. Od sada će se u streljačkom sportu cijelog svijeta ime Hrvatske izgovarati sa strahopoštovanjem.
