Mozda pomogne jedno osobno iskustvo koje datira od 1987-88 god.Bilo je vrijema svinjokolja u Bos. Posavini i radilo se kod mog strica kad sam primijetio da se okolo mota pointer, malo mrsav ali lijep, sto bi se reklo, "ko slika". Pokusao sam ga uhvatiti sto mi je uz puno truda poslo za rukom.Vidjalo se da je vec tjedan dva napusten i nepovjarljiv. Poslije sam saznao da su ga lovci iz Italije ostavili jer je u to vrijeme kod nas bio razvijen komercijalni lov. Izveo sam kerusu, ostrodlaku njemicu, iz boksa i njega stavio unutra i nakon par dana izveo sam ga samoga u polje. Radio je sve kako treba da radi pticar i ja sam bio presreten. U prvom lovu nakon pucanja je pobjegao i cekao nas na zbornom mjestu kod parkiranih auta.Nakon nekog vremena sam svratio sa rodjakom kod jednog starog uzgaivaca u Bos. Samac i ispricao mu svoj problem a on ce: "Nista to nije ovo ces napraviti.Pred lov na pola sata podaj mu da se napije rakije i krenut ce naprijed, samo sto taj dan nece nista raditi jer ce biti "supjan" i nece imati nosa.Naravno moras ga zaliti rakijom jer sam nece piti. To ti je isto kao i covjek kad popije, okurazi se, ohrabri se i ne boi se malte ne nicega". Jedva sam cekao nedjelju, stavio mu komad drveta u gubicu i zalio ga sa punom casom od jogurta izabrane sljive (bilo mi je zao al moralo se) sto bi i mene ugrijalo. Pola je progutao pola isfrkao na nozdrve i kad je lov krenuo i puske zapucale samo se malo obazirao na mene i otisao naprijed sa ostalim kerovima.Citav dan je kao nesto trazio ali nijednom nije ostao nazad ili meni uz cizmu a kamoli da je napustio popriste.Poslije je bio najbolji ker u grupi sve dok mu susjeda nije dala pilecih kostiju i krepao je a ja u to vrijeme nisam bio kuci. Uvjerio sam se da je opijanje pomoglo pa nije zgorega probati.