Prema dosad pročitanom na ovom i drugim forumima, te na temelju vlastitog i tuđeg iskustva zaključio sam sljedeće: polaganje radnog ispita nema ama baš nikakve svrhe.
Većina lovaca ima psa za lov, ali pitanje je koliko je njih radno kvalitetno. Po mom mišljenju treba sve do sadašnje ispite IPO, utakmicu tipa "B", "C",(za ptičare), krvni trag, jamarenje, ili koji sve već ispiti postoje zamijeniti jednim, ali poštenim ispitom ovisno o namjeni psa, tj. za ptičare jedna vrst ispita, za goniče druga, za jamare treće, za krvosljednike četvrta itd. Kriterije zadržati iste kao i do sada ili ih još malo postrožiti. Psi koji polože takvu utakmicu, uz uvjet odlične ocjene eksterijera, mogu se pariti i davati potomstvo. Naravno da se takvim psima izdaje i određena potvrda da su položili ispit i da je slobodno parenje. To za sobom povlači konstataciju da su takvi psi i uzgojno vrijedni. Da još napomenem, pri ocjenjivanju, sudac treba biti maksimalno objektivan i raditi po PSu prilikom ocjenjivanja.
Danas je takva situacija da vodiči svoje pse vode na ispit zato jer je tako propisano i da ih nitko ne j.... kad idu sa psom u lov, a ne da se objektivno ocjeni kvaliteta psa. Psi koji bi položili takav ispit davali bi kvalitetne potomke (radno i eksterijerno) koji bi imali kao i do sada rodovnik u kojem se vidi da su im preci položili potreban ispit i to bi bila dovoljna garancija da se sa njima može u lov. Današnje potvrde o položenom ispitu su po meni mrtvo slovo na papiru i nikakav konkretniji dokaz o sposobnosti psa od recimo rodovnika. Prije par godina psi ptičari su morali položiti utakmicu tipa "C" kako bi mogli u lov i to je po meni bilo u redu, samo suci su bili kakvi jesu i opet su "puštali" pse koji nisu mogli proći niti IPO.
Ako netko ima psa ne znači da je kinolog (u pravom smislu te riječi). Znamo što znači biti kinolog (valjda), a takvi se bore da imaju što bolje pse (radno i eksterijerno) i mislim da se ti ljudi neće buniti na ovakve ispite. Mislim da svaki pravi kinolog poludi kad čuje kako su neki Ðuro i Branko parili svoje pse i prodaju ih po nekoj mizernoj cijeni jer im je samo bitno da se domognu kojeg eura. Kvaliteta tih pasa je "dokazana" potvrdom o položenom IPOu i ocjena exterijera vrlo dobar i nema razloga zašto ih ne bi parili. Ali kakve kvalitete će biti potomci to njih nije briga.
Da rezimiram: jedan, ali pošteni ispit, uz odličnu ocjenu exterijera potvrda je vrijednosti psa. Potomci takvih pasa dobivaju rodovnik koji je ujedno potvrda da pas može u lov, ali ne i da mogu biti parnjaci. Znači to mogu biti samo oni psi koji su položili takav ispit. I selekcija dalje teče svojim slijedom.