Lovci koji nisu i sportski strijelci nemaju ama baš nikakve potrebe znati toliko o optici . Pitanje je i zbog čega to jr ipak strogo specijaliziran vid streljaštva . Drugo pogledajte na kojim je daljinama uopće dozvoljeno pucati u divljač .
Lovci bi morali znati samo osnovu, a to je da razlikuju FFP i SFP optiku, da znaju sta je sirokokutna optika i cemu sluzi, da znaju sta je all round optika,sto je crvena tocka i da znaju sto predstavlja promjer lece radi koristenja u sumrak. I da znaju sta je kvalitetno staklo i zasto je skupo. Trebalo bi da znaju osnovne tipove montaza, i da znaju sami upucati pusku.
Ako neko to strucno napise, to se moze lijepo koncizno sazeti na 5-10 strana lovackog prirucnika, stranice A5.
I kad to sve znaju, ostaje da se drze pravilnika, i dozvoljenih udaljenosti pucanja u divljac 150, odnosno 200 m.
To je za lovce.
Sto se tice specijaliziranosti, svaka disciplina u sportu je specijalizirana.
Long range je specijaliziran vid streljastva, iz dva, mozda tri razloga.
Prvi razlog je extremni utjecaj vanjskih uvjeta kojih u klasicnom streljatstvu prakticki nema, odnosno zanemarljivi su.
Vjetar, tlak, utjecaj miragea, kao i meta koja se neki put ni ne vidi golim okom. Brzina zrna i balisticki koeficijent su faktori, o kojima se u klasicnim disciplinama ne razmislja previse, a koji ovdje postaju jako vazni.
U klasicnim disciplinama, za razliku od prethodnog, na 10 m, 25m, 50 m, 100 m, ovi utjecaji su zantno manji, ili ih uopce nema.
Dok strijelac koji gadja u klasicnim disciplinama do 100 m, razvija do maksimuma svoju vjestinu uz minimalni utjecaj vanjskih faktora (pogotovu u zatvorenim strelistima za zracno oruzje), u long range ovo predstavlja tek osnovu za daljnju nadogradnju dodatnih vjestina iskusnog strijelca.
Drugi razlog je sto su ove long range discipline zamisljene (na zapadu) da omoguce iskusnim strijelcima u kasnijim godinama, da nastave da se bave konkurento streljastvom, kad vec zbog zivotne dobi, vida, ili zdravlja nisu u mogucnosti biti konkuretni u klasicnim disciplinama, na primjer kao sto je MK puska, trostav.
Opticki ciljnik i puska sa nekim definiranim oblikom naslona im daje mogucnost konkuretnog natjecanja.
Danas kako ja vidim cjelozivotno bavljenje streljastvom jednog strijelca, rekao bih da u mladjoj dobi krece od zracne puske, kasnije prelazi na mali kalibar, 22lr, nakon tog se orijentira na VK discipline s mehanickim otvorenim nisanima, a kasnije ima opciju bavljenja long range disciplinama s optikom, naravno dok ima volje i minimum zdravlja.
Ako ogranicimo streljastvo - primjera radi, na zrak i MK iskljucivo prema issf pravilniku, osobno to onda vidim samo za mladje ljude (otprilike kao i profesionlani nogometasi), iza 35 godine zivota, slijedi im sportka penzija, a ljudi su u punoj snazi, i jos mogu.
Treci razlog, diskutabilno, moze biti primjena optika i sportskog oruzja za korak dalje od statickih disciplina, ka dinamickim, sa promjenom polozaja strijelca, i na razlicite udaljenosti. i uvodjenjem modernijih varijanti oruzja, PA, u zemljama - gdje je ono dozvoljeno.
Odnosno, zaista usko specializirano gadjanje na extremno velike udaljenosti 1km do 2km i vise, sto dalje nosi za posljedicu i prosirenje spoznaja o unutrasnjoj i vanjskon balistici. Ove su discipline najcesce pordzane od strane proizvodjaca optika, pusaka, streljiva....
Neminovno je da se stvari razvijaju, i tehnologija.
Iza drugog svjetskog rata, postojala je samo zracna puska, MK, i ogranicen broj VK oruzja dugog ili kratkog, - ogranicen na vojnu proizvodnju i vojne viskove.
Danas tehnologija i industrija daje nova rjesenja, pa sa time onda slijedi i razvoj sportskih disciplina, i novih vjestina.
Dakle, specijalizacija streljastva je proizvod modernizacije, i definitivno je prisutna.
