c/p sa HSC-a
--------------------------------------------------------------------------------------------
Turopoljska pasmina svinja vuče podrijetlo od divlje europske svinje Sus scrofa ferus europaeus. Svrstavamo je u primitivne pasmine svinja.
Nastala je na području današnjeg Turopolja, a zbog dobrih proizvodnih svojstava ova se pasmina počela širiti prema Sisku i Draganiću, kasnije i izvan Turopolja i to na dio Slovenije, Podravine i jugozapadni dio Mađarske. U uzgoju i širenju turopoljske pasmine pomogao je speci? čan način ishrane koji se zasnivao uglavnom na šumskoj ispaši i završnom tovu s kukuruzom. Danas se ova pasmina uzgaja na području grada Velika Gorica i području Lonjskog polja.
Turopoljska pasmina nastala je u VI. stoljeću križanjem šiške sa slovenskom krško - poljskom pasminom svinja u Turopolju, području smještenom u međuriječju Save i Kupe istočno od Zagreba. Prvi pisani trag o uzgoju svinja u Turopolju je "nalog hrvatskougarskog kralja Ljudevita upućenog Kaptolu zagrebačkom 1352. godine da istraži pljačku svinja, koju je Grgur, službenik bana, izvršio u šumi Turopoljskoj". Razvoj turopoljske svinje tekao je tijekom dugog vremenskog razdoblja. Do prekretnice u razvoju je došlo kada je Miško pl. Lederer iz Kurilovca početkom četrdesetih godina 19. stoljeća križao svoje domaće svinje s neutvrđenom pasminom svinja. Ovim postupkom dobivene su valjane svinje (moderna turopoljska-Ledererova svinja) s ustaljenim svojstvima, koja su odgovarala gospodarskim zahtjevima tadašnjih gospodara.
Turopoljska pasmina svinja pripada u srednje velike pasmine svinja. Glava je srednje duga s ugnutim pro? lom, s jakim srednje dugim rilom te srednje dugim i poluklopavim ušima. Vrat joj je dosta kratak i slabo mišićav. Leđa su ravna, slabo mišićava. Sapi su oborene i slabo mišićave. Trbušna linija je ravna, a butovi slabo obrasli mišićjem. Noge su relativno kratke i tankih kostiju. Tijelo je pokriveno gustom kovrčavom čekinjom, bijelo - žute boje, s tamnim pjegama veličine dlana. Koža je nepigmentirana, a rilo ružičaste boje. Krmače imaju 10 - 12 sisa.
Ova pasmina svinja savršeno se uklopila u tadašnji ekosustav Turopolja koristeći proizvode hrastovih šuma kao bitni element hranidbe. Bjelančevinastu komponentu hrane svinje su nalazile u šumskoj ispaši, a u tlu gliste i ličinke. Tov svinja se provodio kod kuće ili u šumi hraneći ih određenim količinama kukuruza ovisno o urodu žira i raspoloživoj količini vode.
Krmače ove pasmine oprase prosječno po leglu od 7 do 8 prasadi, prosječne težine od 1,27 do 1,52 kg. Prasad su kod odbića (dva mjeseca) teška od 10,0 do 15,0 kg. Tovna sposobnost je zadovoljavajuća i s dvije godine starosti svinje postižu tjelesnu masu 200 do 220 kg. Za kg prirasta u kasnom tovu troše 5 do 6 kg kukuruza. Tovljenici su u tovu od 20 do 100 kg ostvarivali prirast do 550 grama dnevno. Meso je sočno i ružičaste boje, stoga je cijenjeno na tržištu.
Iako je program očuvanja ove pasmine započeo prije više godina, danas se u Hrvatskoj uzgaja vrlo mali broj svinja ove pasmine. S 31. 12. 2001. pod kontrolom proizvodnosti bilo je 45 krmača i 5 nerasta. Prema broju svinja ova pasmina spada i danas u skupinu "kritična" za opstanak.
U očuvanju ove pasmine danas su uključeni Plemenita općina turopoljska, Hrvatski stočarski centar i Agronomski fakultet. Isto tako hrvatska država putem isplate novčanih poticaja pojedinim uzgajivačima daje značajan doprinos očuvanju i zaštiti ove pasmine svinja. Vjerujemo da će se uz pomoć države (novčani poticaji) i puno zalaganja prije navedenih sudionika uspjeti ne samo sačuvati, nego i povećati broj svinja ove pasmine. Udruženja uzgajivača: Plemenita općina turopoljska.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
