Upravo to. Ne igra ulogu samo vjetar, čekaš dan kada ga skoro nema i pucaš kada je sve mirno. Nego i stabilnost. Teža zrna imaju veći BC i veći gyroscopic stability factor za isti twist rate i brzinu. Ovo ih neminovno drži preciznijima na većoj udaljenosti i manje osjetljivima na vjetar.
Ali trebaš energije da ih ispucaš dovoljno brzo. Ako ih ispucavaš presporo, dobiješ minobacač.
Najjače federuše su 40-45J. Pogon im je svima isti, cijev odredi kalibar.
U 4.5mm ispucavaju sve, ali dijabole brzo postaju nestabilne i brzo gube energiju. Lete ravno dugo, onda se destabiliziraju i strmoglave.
5.5mm dijabole su dovoljno teške da ostaju stabilne i zadržavaju energiju. Problem je da federuša ne može ispaliti najteže na zadovoljavajućoj brzini. 18-19gr prolazi. Teže? Brzina naglo opada. Pad zrna počinje na kraćoj udaljenosti nego za 4.5mm. Kraće lete ravno.
6.35mm je najbolje za zračno. Ali ovo je preteško za federuše. Federuše u 6.35mm su čiste lovačke puške na kratkim daljinama. Dobra terminalna balistika.
Za PCP još može proći .308, ali samo za one najjače, tipa onog Texana sa linka.
Sve veće je lovačko i za kraće, fokus na terminalnoj balistici.
Što je bio problem, imaju 2.
1. Pravilno držanje.
Jake federuše su izrazito osijetljive na držanje. U onome threadu što sam stavio, čovjek se buni da mu izbaci dijabolu 12 inča gornije na 25m. Očito je ili naslonio na nešto tvrdo ili stavio u morsu.
Imaju cijele teorije o pravilnom držanju. Jednostavno je. Ne pokušavati federušu prilagoditi sebi. Pusti se da radi svoje i prilagodi sebe. Ako se ograniči prema sebi, nikakve teorije ne pomažu. Može se ponavljati sve isto, nikada neće biti savršeno. Ne je ograničavati.
2. Veliki pad.
Teže zrno ima veći pad. Ovo je problem koji sam primjetio i na forumima za vatreno, ne samo za zračno.
Sve je u redu dok pad nije velik. Kada zrno krene propadati nastaju problemi. Dobar dio ljudi ne zna izaći na kraj sa time. Podiže se turettima, smanjiva zoom, na kraju se ode na veći kalibar ili jači PCP za zračno.
Onaj prvi post o mil i moa je najvažniji. Pad kroz optiku se manifestira kao kut. Treba dobro savladati kuteve, pogotovo kada pad postane toliki da optiku treba podizati i upucavati u offsetu.
Kada se savladaju kutevi, otvaraju se novi horizonti. Da bi pogodili metu na ekstremnoj udaljenosti, prvo je treba naciljati, znači treba namjestiti kuteve. Dok meta nije naciljana nema govora o pogodku. Tek iza toga ide sve drugo.
Ovo dvoje je bio razlog zašto su za federuše koristili 4.5mm i lakša zrna. Duže lete ravno (ne treba se zamarati kutevima) i manje trza (lakše držati) ako nije magnum. Nije se dalo čut da .22 magnum federuša, i to još Gamo, može pogoditi dalje od 50m. Pogodio sam 150m. Sada nitko ne govori da je nemoguće, znatno je dalje od pogodaka sa 4.5mm ili ne-magnum federuša 5.5mm. A može i još dalje.
Što se tiče MK. Mora biti nešto, nailazim na pogodke na 800m.
Brzinski sa google:
https://www.sellier-bellot.cz/en/products/rimfire-ammunition/detail/102/Ovo je random odabir.