Foto, video, glazba, priče, umjetnost i PUTOPISI > Lovačke priče

Lovačke priče

<< < (4/8) > >>

VEThunter:
Petak, 07.11.2008., državno otvoreno lovište I/3 Črnovščak.
Jutarnje čekanje u društvu CZ .30-06 (PPU 9,7g 910 m/s). Dan već svanuo i počela kiša, u lovištu sam već 5 dana i ništa, a sutra odlazim pa odlučih to vrijeme maksimalno iskoristiti. Napuštam čeku i po kiši lagano lutam okolnim terenom i nastavljam uz rub kukuruza na kojem sam čekao. Čujem glasanje svinja u trku na susjednoj livadi, potrčim prema rubu kukuruza i kroz gusto obrastao kanal vidim kako se 5 nazimadi uputilo baš na taj kukuruz. Procjenjujem mjesto izlaska na 50-ak metara, na brzinu optiku na x3 (još od čeke bila je na x9), kleknem i čekam, čekam, čekam… Pa ušle su u kanal prije 5 sekundi, ali takvim tempom da sam mislio da će izletiti za sekundu! Napokon izlaze-svih 5. Popratim jednu, pucanj i gotovo istog trena povratak tupog zvuka pogotka. Siguran sam u pogodak i prije nego što vidjeh da je jedna pala. Prepunim da pucam na jednu koja bježi, a nije ušla u kukuruz i krajičkom oka vidim da se ova prva diže, na brzinu vraćam končanicu i upućujem jedan vrlo loši hitac. Idem sada rubom kukuruza do mjesta. Nema krvi, ali čujem je u kukuruzu! Uđem i vidim kako odlazi od mene, polagano, ali odlazi. Obilazim je u luku i dolazim joj u susret oči u oči na 3 m. Trenutak prekida zvuk mog S&W .357 mag koji više nego uspješno obavlja zadatak (slika 1).


Gledam je, 50-ak kg i samo jedna rana-potvrda, drugi je bio promašaj. Hm.. prostrijelna rana vrata-velik promašaj na 50m mislim si… Ali sreća do neba, slikam se (slika 2),


izlazim na rub kukuruza, zovem lovočuvara Dragu, i krećem prema UAZ-u. Nakon 20-ak m obilni krvni trag (slika 3)!


Pomislim da je od ove prije, ali nemam mira. Opet puška na leđa, .357 u ruke i u kukuruz! 15-ak m u kukuruzu leži druga (cca 60kg) s pogotkom točno u «desetku» i stvari postaju jasnije… Opet zovem lovočuvara.
Pregledom smo ustanovili da je ova prva bila kolateralna žrtva i da je dosta usporila zrno pošto na drugoj nije bilo izlazne rane. Kako? Ne znam! Znam da nije neka priča, ali dvije s jednim hicem - mislim da se ne događa svaki dan i da pripada ovoj kategoriji pravih «lovačkih priča»

Lovočuvar i ja nakon svega:



KOBI:
Znam ja jednog koji je sa jednim metkom troje odstrelio...(nije zeza)
Al nije se o karabinu radilo.
Steta samo sto je jedno od tih 3 nasao tek poslije 10 dana beruci kukuruz.
Od tada znam da je svasta moguce u lovu a ta se prica ponavlja i pamti dugo vremena a sada sto neko mozda pomisli da je lovacka(laz) to je njegov problem...

VEThunter:
Ma znaš šta Kobasan?
Kao što u lov ne idem bez puške tako ne idem ni bez fotoaparata!
Nikad! Istina, ne možeš sve ni pofotkat, a niti fotografijom pokazati sve što želiš, ali veliki dio toga i možeš!
Na kraju krajeva, pa lijepo je imati uspomenu i u tom obliku jer često je fotografija jedini trofej koi se donese iz lova.  z30

KOBI:

--- Citat: VEThunter - 19. 11. 2008. 23:50:37 ---Ma znaš šta Kobasan?
Kao što u lov ne idem bez puške tako ne idem ni bez fotoaparata!
Nikad! Istina, ne možeš sve ni pofotkat, a niti fotografijom pokazati sve što želiš, ali veliki dio toga i možeš!
Na kraju krajeva, pa lijepo je imati uspomenu i u tom obliku jer često je fotografija jedini trofej koi se donese iz lova.  z30

--- Kraj citata ---

Isti sam ti takav...digitalnu kameru nosim obavezno a i pusku izostavljam samo kad moram.zaista se lijepi stvari moze dozivjet a i slikat a ako si spretan i sa jednim i sa drugim onda mozes jos puno toga.  happi
a kako bi se reklo najljepse su friske slike tj one koje se naprave odmah poslije odstrela (kao ove tvoje).
pozdrav i dobar ti pogled i za ubuduce...

VEThunter:
Pozdrav i tebi dobra kob  ;)

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

[*] Prethodna stranica

Idi na punu verziju