Lovna kinologija > Odgoj i školovanje lovačkih pasa
Krvni trag u praksi
leon:
Svako ima svoj način rada sa psom. Ja kažem, da krvosljednik mora biti i gonič. Često treba divljač goniti i zaustavljati, oblajati.... Problem je, što je baš malo pasa u radni kondiciji. Ne čeka nas uvijek mrtva divljač na kraju traga !
grom:
Dok sam lovio s goničima imao sam radnu ekipu od 4 psa, mrcine dobro utrenirane. Nikad problema, ranjeno bi zaustavili bez problema. I oborili ako nije baš dobar vepar. Nazimad su hvatali onako,za marendu. Ima tu sto stvari, dobri pasi,upornost i poznavanje terena uvijek bi dali rezultat.
leon:
Kod nas je krvosljedništvo na visokom nivou. Ne smje svako, da traži. Moraš imati izpit i dozvolu. Ponajviše se koriste dva psa, specialist koji radi spušten ili na lancu i drugi pas obavezno na lancu. Taj drugi je brz i jaki pas, koji može manju divljač i oboriti (gonič, ptičar). Pas specialista treba biti miran, uporan, prvenstveno treba znati raditi na hladnom tragu divljači. Krvosljedništvo je ozbiljna stvar, pogotovo kad se traži medo ili veliki vepar. I vlasnik pasa mora biti u dobroj fizičkoj i psih. kondiciji, inače je bolje, da se ne mota oko toga.
Lazar:
dozivio sam svasta , jedan od boljih pasa je bio jazavicar , za veliko vepra ovaj mali nije ni los , velike mrcine dobar vepar zacas pocijepa malog jazavicara rijetko....
Nosler:
Ja radim samo za moje potrebe i onih sa kojim lovim. Sto bi se reklo neposredno poslije ranjavanja ili koji sat kasnije. Jos nista nije ostalo u sumi. Manje zbog psa a vise sto se korektno puca.
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju