Lovna kinologija > Odgoj i školovanje lovačkih pasa
Plašljivost na pucanj
medo:
Plasljivost na pucanj je uglavnom stecena mana i da se ispraviti.S genetikom je rijetko kada povezana,a i kad je nije prenosivo.
Nema psa kojeg se ne moze ustrasiti pucnjem ako se to odradi na los nacin.
madhunter:
Medo, nisi u pravu! Strah od pucnja je itekako urođena i nasljedna osobina, iz toga razloga se takvi psi i isključuju iz uzgoja da tu istu osobinu nebi prenjeli na potomstvo!
Tko pokušava ispravit takvu stečenu manu gubi vrijeme i po meni nema veze sa kinologijom! Takva osoba radi protiv dobrobiti pasmine.
medo:
--- Citat: madhunter - 30. 04. 2008. 21:27:48 ---Medo, nisi u pravu! Strah od pucnja je itekako urođena i nasljedna osobina, iz toga razloga se takvi psi i isključuju iz uzgoja da tu istu osobinu nebi prenjeli na potomstvo!
Tko pokušava ispravit takvu stečenu manu gubi vrijeme i po meni nema veze sa kinologijom! Takva osoba radi protiv dobrobiti pasmine.
--- Kraj citata ---
Pa ja ne mogo reci da sam kinolog i da poznam tematiku kao ti i sl. ali iz dugogodisnjeg rada samostalnog i sa starijim lovcima plasljivost na pucanj se mogla ispraviti(ne uvijek).
Znalo se dogoditi da u leglu od 6 stenaca samo jedno se boji pucnja jer je neko bacio petardu. Nakon par mjeseci greska se ispravila i sve je bilo normalno. Nakon toga to isto stene bi okotilo nekoliko stenaca koji se nisu bojali pucnja. Vidio sam i odrasle pse,vrhunske, koji su se poceli bojati pucnja u 3. god. zivota jer je neka budala za Novu godinu bacila dinamit u blizini.
Tokom rata na Lickom ratistu mnogi stenci su se bojali pucnja i to od najboljih pasa. Vecina je toga ispravljeno ali takve traume dozivljavali su i odrasli psi.
S obzirom da psi i ostale zivotinje mogu dozivjeti psihicki slom ili strah od necega ne vidim razloga da bi se to moglo prenijeti na slijedecu generaciju u vecini slucajeva.
Meni se ponekad cini da se psa tretira kao stroj koji treba postati super robot pri tome zaboravljajuci da su oni ziva bica koja reagiraju na podrazaje okoline.
Siguran sam da je krivo pripisivati sve genetici.
Po tome bi dijete ubojice postalo ubojica,dijete stolara stolar, dijete covjeka koji se boji pucnja isto bi se bojalo pucnja, dijete oca koji voli plavuse isto bi voljelo plavuse itd. ;D ;D ;D
Mozda stoji u teoriji onako kako kazes ali u mojoj praksi od 24 g. nije se dogodilo da stene nasljedjuje plasljivost na pucanj.
Ne znam sto bi bilo da kuja koja se boji pucnja okoti stence koji se ne boje pucnja ili se boji samo jedno stene pucnja.
To se dogadja.
U praksi oducio sam 2-4 psa od plasljivosti na pucanj u kratko vrijeme 2-10 tjedana. Nisam jedini i takvih primjera ima jos oko nas.
Opet,nisam kinolog vec samo lovac. z10
ante.rupe:
vrlo tesko je pasa priviknit na pucanj ako se izrazito boji pucnja, ako je to malo onda se moze al uvik ostaje u njemu strah i nepovjerenje prilikom pucnja. ako se pas puno boji pucnja onda je to nemoguće priviknit( neki bize i po nekoliko kilometara bez stajanja nakon pucnja ponekad istodobno cvileći). a dali je to nasljedo, neznam, samo ja nikad nebi uzeo štene od roditelja koji se boje pucnja, jer sam imao takve stence i to je veliki problem,
medo:
Ante slazem se da sve ovisi o intenzitetu straha i sigurno da se ne bih upustao u oducavanje psa koji je previse plasljiv (bjezi od lovca cim ovaj uzme pusku ili bjezi od pucnja koji je bio daleko od njega).
Navigacija
[0] Lista Poruka
Idi na punu verziju