Stvar je da se lov komercijalizirao i u hrvata, ali naravno kao i sve drugo kod nas, na naj gori moguči način.
Prije nekoliko dana sam čuo priznanje od gospdina vrlo uvaženog lovca koji je prije 15-ak godina zastupao stajalište da se sva lovišta moraju dati u najam firmama i da lov bude komercijalna djelatnost, radi dobrobiti lova i divjači.
Sada je njegovo mišljenje daleko od onog prije 15 godina, ponajprije zahvaljujuči brojnim iskustvima (izrađivao je i LGO-e) s firmama lovozakupnika, od srozavanja trofejne vrijednosti divljači, njenom manjem brojčanom stanju, dakle totalno pogrešnom gospodarenju.
Sada je s još nekolicinom entuzijasta zakupio malo lovište u lošem stanju i malo po malo rade na selekciji i unošenju nove krvi, nadajuči se da če za 4-6 godina imati stanje bar upola dobro kao što je bilo prije rata i prije d.o.o. Masakar, koje je "gospodarilo" zadnjih 15 godina.
Mislim da u lovstvu fali struke, ljudi koji bi procijenili lovište na terenu, a ne bonitetni razred odredili prema kartama od prije 25 godina, gdje još stoji oranica na mjestima gdje je danas neprohodna šikara, ljudi koji razumiju divljač i njene potrebe.
Da me nebiste krivo shvatili nisam ni za nači "gospodarenja" lovištem kakva smo imali prije i za vrijeme rata, lovišta u kojima se "lovilo" 24 sata 7 dana u tjednu, kako i s čim je ko stigao, vidio sam na žalost na primjeru svog lovišta kamo nas to odvedede i koliko se ljudi teško odviknu od takvog ponašanja.
Ja zastupam stanovište da prilikom zakupa lovišta prednost treba dati lokalnim udrugama čije članstvo živi u granicama tog lovišta, ali naravno ako njime racionalno gospodare i unaprijeđuju ga.
Dobru kob.