Govorimo o primjeni na optikama sa varijabilnim povecanjem.
Ako je povecanje fiksno, onda nema smisla usporedjivati.
U prvom fokalnom planu, kad se zumira, kocanica se podebljava, odnosno zumira se sa slikom.
Ovaj nacin omogucava brze odredjivanje udaljenosti premjerom preko koncanice, dakle recimo na osnovu velicine objekta (na pr srnjak) odrediti njegovu udaljenost na osnovu njegove velicine u odnosu na koncanicu koja je uvjek u mjerilu.
Nedostatak: kod najpreciznijeg pucanja u metu (natjecanja) debela koncanica je nedostatak, jer se tesko vrse fine korekcije, ako su unutar podrucja koje pokrije koncanica.
U drugom fokalnom planu,
bez obzira na zumiranje koncanica ostaje uvjek ista (tanka), a posto se na vecini klasicnih natjecanja gadja na poznate udaljenosti na streljanama100-200-300-600 mtr, onda procjena udaljenosti nije bitna, ali je tanka koncanica prednost.
Ako se koristi za lov, tanka koncanica se teze razabire u kontrastu s pozadinom, granje, sikara, itd
Generalna preporuka, uz cast iznimkama:
Prvi fokalni plan - za lov.
Drugi fokalni plan: za streljastvo.
Znam za lovca koji uspjesno lovi, i nervira ga povecanje koncanice kad zumira, pa je namjerno uzeo koncanicu u drugom fokalnom planu.
Sve, dakle, moze - ali gore su neke smjernice.
