Apsolutno ste oboje u pravu. Praktički svaki slobodni trenutak koji ja imam u dvorištu ili kuči stavim pticu na ruku i radim socijalizaciju ili sokolarskim riječnikom rečeno manning.
Toga nikada dosta. Isto tako zna bit puno prilika da se ne lovi, no kondicija se održava da se ptica pušta da leti u vjetar, radi skokove na rukavicu, vabilo....i još sličnih metoda.
Ključna stvar u svemu je divljač (naravno ako smo pticu i psa potpuno potpuno riješili u smislu treninga i suradnje). Tako, ako imate let na fazana jednom tjedno, velika je vjerojatnost da će ta ptica za tjedan ili dva početi odustajati nakon par metara letova za fazanom, a tu je još upitna visina vegetacije, marka psa.......
Znači za dobro sokolarenje ja radim slijedeče. Sa matičnim društvom imam dogovor. Ja unesem 100 fazana i 100 trčki o svome trošku, prije ispuštanja stavim ih u svoj ispust, napravim hranilišta i kažem njima da isto tako mogu koristit tu divljač a ja lovim na tom terenu ovisno o vremenu. Meni je možda od te sve divljači konačna brojka ako sam svaki dan tijekom sezone vani, što se baš ne može uvijek jer ptica nije stvar pa joj treba odmora, imam 15-20 fazana i 15 trčki, ostalo love dečki a dio dobro pripremljenih kljunova fazan i trčki ostaje u lovištu i daje pomladak. Taj teren nije veči od stotinjak hektara i praktički meni nema veze gdje je jer nema opasnosti pošto nema oružja. Naravno ja sam i član društva, radim na akcijama itd....
Naravno, tih 100 hektara može koristiti i još sokolara samo što onda i oni moraju unesti isto toliko divljači. Ovo ne radimo zbog velikog broja koji možemo sokolarenjem uloviti več zato što dobru sokolarsku pticu stvara veliki broj pokušaja.
Pozdrav Viktor
