Otkad posječujem ovaj forum,osjetno se bolje osječam,jer znam da više nisamm jedini koji razmišlja kao ja . :D
Kad sam počeo stažirati za lovca,prvenstveno mi je to bila prilika za bijeg od stresa i napetosti u poslu,bijeg od gradskog pritiska i prilika da uživam u prirodi na iskonski način.
Je,smrzao sam se,naradio se,zmazao se kao prasac i potrošio gro love na rundanje.
Ali otvorio mi se savim novi pogled na svijet prirode,lovaca,brige o šumi i divljači i na žalost još jedno razočaranje u ljudima.
Bar pojedinima,koji sebe nazivaju lovcima.
Kad gledam tu staru postavku lovaca koji upravljaju lovačkim društvima,Lovačkim Savezom i ostalim "upravljačkim mehanizmima,ja ne vidim lovce,ljubitelje prirode,životinja i kolege
nego šablonizirane birokrate koji su lov i lovstvo pretvorili u pisarnicu i postkomunističku tvorevinu opterečenu sastančenjem,glasovanjima,pretakanjem iz šupljeg u prazno i pričanjem stalno jednih te istih priča.
Kad se netko usudi postaviti neko pitanje ili ga ignoriraju ili kažu "mali ne diži prašinu bez veze,ionako niš nebuš napravio nego samo glavonjama se zamjerio." . d5
Pitanje civilne streljane,lovačkog pomladka,dječje lovačke škole,pitanje strahovitog pritiska koji MUP vrši na lovce i opčenito ljubitelje oružja itd.
To su samo neke od bolnih tema koje se nitko ne usudi pokrenuti i konačno pozitivno rješavati. :-[
Jesmo mi izašli iz komunizma,ali nije komunizam iz nas. :(
I dalje šutimo pokunjeni i ak nam nešto daju dobro,ak ne daju opet dobro. :'(
Dok ne tuku dobro je. :'(
Bože,koji smo mi papci.
Sve mi je neugodno.