moj prvi ozbiljniji promašaj, bar mislim da je bio jer ne znam objasnit. Uglavnom, moj strojček dosao do mene nakon prerade kod puškara. upucan, sve štima. zimsko vrijeme, snježič od 10 cm. je idem polako prema čeki i vidim vepar več vani, stokilaš, na oko 100 m. ja polako do nekog drveta, naslonim pušku, nanišanim i povučem. on po gasu ko da nist nije bilo, a za njim snjeg frca u zrak. dodjem na mjesto pucanja, ni kap krvi. psujem sebe , pušku, sve živo i ne vjerujem. onda nisam znao ali sad si mislim šta je. pucao sam sa bellotom SPCE, i jedino da sam ga po vratu maznio bi bilo nekog učinka, bar si sad mislim. al da sam ga pogodio ma makar i s tim morao je pokazat neki znak pogotka, al on nista. čista misterija bi rekli, al njega nema! :o