Na prijedlog nekolicine kolega forumaša otvorio sam novu temu: Suzuki Vitara. Ukratko ću opisati neke najzanimljivije događaje kako bih dočarao mogućnosti tog auta.
Moja Vitara je kupljena sa nekih 100 000 km. Godina proizvodnje 1990., platneni krov (cabrio), bio drugi vlasnik, prodao je sa 300-350 000 km i istim gumama. Motor 1.6L, benzinac, bez plina, automatski čok, elektroničko ubrizgavanje goriva. Uz redovni servis, promijenio sam korpu lamele sa lamelom (spaljena pri jednom šlepanju kombija) i to je to. Potrošnja je bila 12 - 15 l, bilo ljeto ili zima. Troja vrata, zadnja klupica pomična u horizontalnom smjeru.
U to vrijeme bio sam balavac sa autom, pa su mi svakakve ideje padale napamet, a volio sam se i pokazivati picama. Kao što spomenuh, gume su napravile oko 200 000, ni dan danas mi nije jasno kako. Uglavnom poderala se svaka druga ripna pa je proizvodio karakteristične zvukove po kojem su me prepoznavali na pristojnoj udaljenosti. Nije bilo jednom da sam se htio napraviti frajer i "sparkirati" se u neku pripizd... od terena, voda do felge, blata koliko hoćeš, ali svaki puta je bilo dovoljno prebaciti u 4L i ideš van ko beba. Znalo nas se voziti po sedmero. Malo čudno za vidjeli, ali vozili smo se. Snijeg nikad nije bio problem. Jednom smo zaglavili u kleti i pao je snijeg nekih 35 - 40 cm. Svi su svoje aute gurali, a ja sam samo ukopčao sporohodne i prošao bez imalo proklizavanja. Uz dobru gumu, mogućnosti ovog autića su stvarno velike.
Najveća mana mu je bio platneni krov. Ne toliko zbog zadržavanja topline, koliko zbog sklonosti lakog oštećivanja, naročito zimi, kada se plastika ukruti.