Zagreb grade, kak` imam te rad
Volim te grade moj, spavaču na obalama one tvoje gliste zvane Sava.
Volim tu glistu, sve njene mostove, a najviše onaj željezni, na kojem je netko davno napisao - Hendrix.
Volim to što se nitko nije sjetio izbrisati taj grafit, mada već desetljećima stoji tamo bez ikakva smisla.
Ustvari, volim sve tvoje grafite:
Proleteri socijalističkih zemalja ujedinite se s proleterkama – Jukićeva
Ana, budi mi vjerna i čekaj svog Maria – Savska
Mario, potrošio sam ti Anu - isto Savska
Alexu ne daju klavir – Tuškanac
Lili voz hir - Gornji grad
Svi smo je j**ali – isto Gornji grad
Bože, uzeo si krivog Senu - Cvjetno naselje
Sve tvoje grafite volim, grade moj. Čak i one šarene besmislice na zidovima pljesnive Branimirove. Volim tvoj centar, tvoje izloge, volim škripu tračnica kada tramvaj broj dvanaest zaokrene iz Frankopanske u Ilicu drndajući dalje prema Trgu.
Volim tvoje čudake: Zeku, koji mašući rupčićem ulazi u svaku birtiju od Črnomerca do Kvatrića i pita - imaš li za aaaamaaarooo i Jovu koji bosih nogu tumara tramvajima držeći u ruci telefonsku slušalicu iz koje visi žica, istrgnuta iz tko zna koje govornice i debelog Brankeca koji kruži Cvjetnim trgom i raspravlja o teorijama zavjere.
Volim bake koje s košarama na glavama silaze s Dolca i hvataju tramvaje prema Dubravi, pa sve tamo dalje, do izlaza iz grada. Volim golog Toma Gotovca dok hoda Ilicom i ljubi tvoj prljavi asfalt. I onaj paviljon na Zrinjevcu, i Ivu koji pjeva gradu najljepšu baladu. Grade moj... volim te.
Volim te, grade moj, u rana jutra kada ustajem, sjedam u svoju bubu i izvezem se na tvoje sive ulice. Pozdravljam te, grade moj, tebe i sve ljude koji u tebi žive. Pozdravljam vas sve.
Pozdrav Hercegovcima na doživotnom privremenom radu u Zagrebu. Vješate krunice o retrovizore i nikad ne dajete žmigavac kada skrećete u sporedne ulice. Nedjeljom poslije mise visite u kvartovskim kafićima i hvalite se kako jedini pričate čistim hrvatskim jezikom. To je, možda i točno, tih tri stotine riječi koje koristite: mati, misa, BMW, rodna gruda, zavičaj, dogovorit ćemo se... - njih izgovarate čisto. Pozdrav vama, dragi moji.
Pozdrav vječnim studentima sa Save, vama koji paradirate sa Slobodnom Dalmacijom i Glasom Slavonije pod miškama, studirate deset godina i vječno mrzite Zagreb, opijate se do besvijesti u tulumima i zavičajnim klubovima, urlate "gazi Purgera", idete na Bile noći, vrištite na koncertima Miše Kovača, a na kraju se skrasite u državnoj upravi jer tamo uvijek imate nekog svog.
Pozdrav finim zagrebačkim bakicama, bivšim frajlama što gradom šeću pse kojima su osobno isplele vestice. Zazivate zlatna stara vremena, purgerski štih - rukoljub, pozdrav gospođi majci - a iza vrata vaših stanova živi najgori kleinburgerei.
Pozdrav Bosancima pristiglim u grad početkom rata, vašim pričama kako - j**eš bolan, Zagreb, niđe, bolan, takve zemlje k'o Bosne nema. Pričate to i nakon petnaest godina, a ja sam u međuvremenu bio u Bosni i provjerio stvar. Pitoma brda i pokoji tvornički dimnjak. Lijepa je Bosna, ali lijepi su i Karibi.
Pozdrav eliti iz podsljemenske zone, gospodi iz Mlinova, Gračana i Šestina. Rijetko se spuštate u grad jer je to ispod vaše časti. Namirnice kupujete u Mercatoru, da vas netko slučajno ne bi vidio u Metrou ili Billi. Odlazite na skupe pedikure, manikure i masaže. Pozdrav eliti, vama i vašim
kćerkicama u Peugeotima 206 j**eni CC.
Pozdrav direktorčinama iz NK Trnja, Asa i Dubravkina puta, vašim masnim bradama koje brišete rukavima dok glođete janjeće kosti i usput ispod stola štipate tajnice koje vodite na službene ručkove.
Pozdrav potlačenoj radničkoj klasi, revolucionarima iz Name i Croatia busa. Protestirate protiv privatizacije, paradirate Markovim trgom boreći se za svoja prava. A da vam daju prava, da vam daju sav novac svijeta, i dalje bi trunuli ispred televizora gušeći se u sapunicama.
Pozdrav ispiračima mozgova, krojačima državne politike, pritajenim bludnicama i razvratnicima.
Pozdrav umišljenim individualcima. Subotom ujutro sjedite u kafićima i listate novine. Imate svoje omiljene kolumniste i stav o ama baš svemu. Prezirete sve i svakoga a skačete od sreće kada vas netko pozove na kakvu svadbu ili seosku zabavu.
Pozdrav vama, dame moje, vama što ispijate kave ispred Bulldoga, olajavate kolegice s posla, pričate kako su svi frajeri ovog grada bezveznjaci i kako nitko nije dovoljno dobar za vas. Ostajete poslije radnog vremena u uredima gdje vas oženjeni šef, kada svi odu kući, guzi na radnom stolu.
Pozdrav glupanima koji sjede ispred Bulldoga naslonjeni na visoke stolove pokraj ulaznih vrata, glupanima koji promatraju žene u prolazu nazivajući ih p**kama.
Pozdrav saborskim zastupnicima, vama kojima u Žabici za petnaest kuna serviraju puni ručak.
Pozdrav bivšim jabučarima preseljenim na šank Gjure. Niste se makli od Curea i Joy Divisiona, imate para, ali i dalje pijete jeftino pivo jer to upotpunjuje vaš retro izričaj. Ujutro se čudite zašto vas boli glava.
Pozdrav majmunima u skupim BMW-ima s lijevom rukom prebačenom preko čitavog obruča volana, ćelavim kamatarima iz Down Towna, polusvijetu iz Ludnice i Fontane i njihovim jeftinim kurvicama.
Pozdrav umjetnicima iz Limba, slikarima, kiparima i piscima. Visite na šanku i komentirate kako nam je kulturna scena u banani. A čovjek iz vas ne može iscijediti tri kapi talenta. Kakav Limb, ravno u pakao s vama!
Pozdrav poslovnjacima, bankarima i brokerima, pozdrav vama i vašem debelom čvoru na kravati. Zarađujete brdo love, a pojma nemate što ćete s njome. Do četrdesete zaradite milijune. Do pedesete poznajete ama baš svakog dilera i makroa u gradu. U šezdesetoj zagrizete cijev sačmarice i povlačite okidač.
Pozdrav marketinškim stručnjacima, vašim brandiranjima, back officeima, front officeima, eventima i pichevima. Naučite više j**eni hrvatski!
Pozdrav špijama iz lobija Esplanade. Pritajeno ispijate kave snimajući situaciju, a uopće niste svjesni da novine držite naopačke.
Pozdrav sudionicima gay parade što prolazi Zrinjevcem, vašim transparentima, zviždaljkama i pozivima na slobodnu ljubav. Pozdrav vama i pozdrav policajcima koji vas čuvaju od onih ćelavaca koji vas s druge strane gađaju bocama.
Pozdrav pljačkašima FINA-e, banaka i kladionica, pozdrav majmunima s fantomkama i pozdrav policiji koja tapka u mraku.
Pozdrav kladioničarima, i pozdrav onima koji ispunjavaju listiće. J**ala vas Parma, Napoli i uzbekistanski hokej na travi.
Pozdrav nacionalnim uglednicima i akademicima, pozdrav moralnim vertikalama. Dok vam se supruge tuširaju u kupaonicama, vi u dnevnoj sobi virite iza zavjese prema klincima koji se igraju u parku i usput udarate «majmuna». Pozdrav svima vama.
Pozdrav novinarima, fotografima, doktorima, sucima i ministrima.
Pozdrav urednicima dnevnih i tjednih listova, magazina i specijaliziranih izdanja. Od poluidiota ste stvorili zvijezde, a od kretena prepoznatljive heroje ovoga grada. Ručate u stejkhausima u Vukovarskoj, polemizirate o globalnom zatopljenju, a onda za protuuslugu od sto eura objavljujete
fotografije sa skijanja u Schladmingu koje vam pošalje estradna zvijezda na zalasku.
Pozdrav i vama, estradnjacima u padu, vama koji skijate u Schladmingu. Odlazite na Večernjakove Ekrane, Dore i Porine, cmačete jedni druge, kreveljite se do iznemoglosti, a onda redom zabijate jedni drugima noževe u leđa.
Pozdrav svim gradskim klubovima.
Pozdrav hip-hoperima iz Aquariusa. Nosite hlače spuštene na pola guzice, šilterice okrenute naopačke i vječito se pozdravljate udarajući se ramenom u rame. Silno biste htjeli da vam je koža crna, da ste rođeni u Fruit Beltu ili South Centralu. Ali niste crni, vi ste samo monteri lake struje iz
Zapruđa.
Pozdrav pederčićima iz Saloona, vama i vašim nauljenim kovrčavim kosama, vašim svilenim košuljama i svežnjevima novčanica koje pritegnute srebrnim kopčama čuvate u stražnjim džepovima hlača. Pijete pivo iz čaša i smrdite na dosadu i loše ulete komadima.
Pozdrav budućim kamatarima iz Piranhe, vašim ćelavim glavama i ključevima prastarih BMW-a. Stojite naslonjeni na šank i....
Šaka-nos-patos!
Šaka-nos-patos!
Šaka-nos-patos!
POZDRAV SVIMA VAMA I NAJVIŠE TEBI, ZAGREB GRADE !!!
svibanj,2008
Franka, XII gimnazija
