Baš sam malo razmišljao o neugodnoj situaciji u kojoj smo se našli i došao do interesantnog zaključka.
Ako sam čeku sagradio sam, vlastitim sredstvima, na zemljištu koje nije u vlasništvu lovačke udruge (čak i da je - nema veze), recimo da je to privremeni objekt (nema temelje te se može po potrebi preseliti) iz svega toga proizlazi da sam JA vlasnik istoga ili da je on MOJE vlasništvo.
Nadalje, postoji jedan interesantan zakonski akt pod nazivom Ustav RH, koji u svom Članku 48. kaže:
"Jamči se pravo vlasništva", a nadalje stoji da je Pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Vlasnik ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Vlasnik stvari ne smije izvršavati svoje pravo vlasništva preko granica koje su svim vlasnicima takvih stvari postavljene na temelju zakona radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskoga okoliša i zdravlja ljudi.
Iz svega toga proizlazi da sam ja isključivi vlasnik čeke/objekta, da mi je to Ustavom zajamčeno pravo i da ja s tom čekom činim što me volja.
Ako je i udruga želi koristiti, može je otkupiti od mene, pa onda nek i raspolaže njome.
Nije li u ovom slučaju odluka Skupštine (da moram predati ključeve čeke udruzi) protuustavna?
Jesam li u krivu?
Ajmo fiškali...pravnici...guknite!
